Varanje, cheatanje, haksanje, botanje – samo su neki od naziva za korištenje nedozvoljenih pomagala u multiplayer video igrama koje, ovako napisane na računalu, izgledaju jako glupo. No, rijetki su oni kojima iskustvo igranja nekog online naslova nije bilo pokvareno s tim da je na suprotnoj strani bio igrač koji je na neki način varao. Takvi događaji smanjuju naš užitak igranja, a to je nešto što ne želimo ni mi, ni proizvođači igara. Osobno sam se već više puta susreo s cheaterima na serveru, što u CS:GO, što u ostalim pucačinama, gdje se nakon nekog vremena pitate zašto je tako teško stati varanju na kraj?


Što znači varati u igri, tko su cheateri i zašto ne volimo Aimbot i Wallhack?

Da prvo definiramo što znači varati u online video igri, s fokusom na Counter-Strike, najpopularnijom pucačinom na tržištu. Varati generalno podrazumijeva stjecanje nepravedne prednosti nad protivnikom, a to se u CS-u, kao i ostalim FPS naslovima, najčešće odvija kroz dvije stvari: dobivanje informacija o protivniku koje inače u normalnim situacijama ne biste dobili (primjerice, Wallhack za CS:GO) i pomoć pri ciljanju (Aimbot za CS:GO). Obje vrste “pomoći” ostvaruju se putem neke vrste računalnih aplikacija instaliranih na računalo na kojem cheater igra.

Za pojednostavljeni primjer, iskoristit ćemo izmišljenog igrača FilkoDebilko1337, koji želi imati više informacija o tome gdje se protivnici nalaze na mapi te koja oružja imaju, kako bi ih mogao lakše kontrirati. FilkoDebilko1337 zatim lupa instalaciju potrebne aplikacije, u ovom primjeru Wallhack za CS:GO, putem kojeg zatim postavlja željne parametre i pali igru. Nakon toga naš Filko može gledati kroz zidove, gdje vidi svakog protivnika na mapi i njegovu točnu lokaciju.

Na sličan princip funkcionira i Aimbot za CS:GO, gdje se uz određenu aplikaciju crosshair našeg FilkaDebilka kroz igru stalno fiksira na glave protivničkih igrača – od njega se zatim traži samo jedan klik miša i glave padaju samo tako. Oba cheata za CS:GO daju mu ogromnu prednost u igri, a ujedno uništavaju sami gamplay i kompetetivni integritet meča.

aimbot cs:go


Postoje dvije vrste varanja, oni koji to rade prikriveno i tzv “Rageri”

Kada smo na jednostavnom primjeru usvojili kako Aimbot i Wallhack funkcioniraju, ostaje nam drugo pitanje: tko i zašto vara u video igrama? Prema intervjuu kojeg je za PC Gamer s proizvođačima cheatova napisao Emanuel Maiberg, ljudi koji varaju se mogu podijeliti u dvije grupe.

Prva grupa su tzv. rage cheateri, koji su se varanju okrenuli iz razloga što su se osjećali inferiorno u meču – možda jer je protivnik bio bolji, a možda jer su mislili da i protivnik koristi nekakvo nedozvoljeno sredstvo. Rage cheatere nije briga hoće li biti uhvaćeni, a to koriste pomagala ne pokušavaju prekriti. Ovakvi igrači će nerijetko imati Kill/Death omjer preko 20 u CS:GO meču i servirati vam headshote prije nego što ih vidite. Osim što će uživati u vašim suzama i nemoći protiv njihove (doslovno) mašinske preciznosti, u ovu kategoriju upadaju i ljudi koji za razne “boosting servise” podižu matchmaking rank igračima koji za to plaćaju.

Druga grupa su prikriveni cheateri, oni koji koriste pomagala tako da bi podigli svoju razinu igre, ali bez ulaganja potrebnog vremena i truda da bi to postigli na legitiman način. Prikriveni cheateri su najčešće i bez pomagala vrlo dobri igrači, gdje aimbot za CS:GO i wallhack za CS:GO koriste na decentan, teško primijetiv način. Aim assist programi koji povećavaju postotak headshota za 5-10-15-20%, uz pravilno postavljanje i kretanje teško su primjetni običnom igraču. Ovi igrači neće dominirati mečem i biti nepobjedivi poput ragera, no to ne mijenja činjenicu da su stekli nepoštenu prednost.

Kada usporedimo ova dva tipa igrača, rageri djeluju kao naizgled veći problem, no to je slučaj samo ako se ne pogleda dublje u problematiku. Rage cheateri će lako biti uhvaćeni od strane sustava poput CS:GO-ovog Overwatcha, preko kojeg igrači mogu pregledavati sumnjive snimke, administratora na serveru ili Valve Anti-Cheata. Kad se to dogodi, daljnji pristup igri će im na tom korisničkom računu biti zabranjen. Rage cheater će svoj ban dobiti u vrlo kratkom roku, minimizirajući štetu koju zapravo može napraviti. S druge strane, prikriveni cheateri će često proći neopaženo dugo vremena, a osim u nevažnim mečevima – možda koristiti cheatove u službenim mečevima ili turnirima. Zbog toga su oni definitivno veća prijetnja svakoj kompetitivnoj online igri poput Counter-Strike: Global Offensivea.

 aimbot cs:go, cheateri u counter-strike, csgo cheat, csgo wallhack, kako funkcionira varanje u counter-strikeu, kanter aimbot, silent aim cs:go, varanje u cs:go, varanje u fpsovima, varanje u online igrama, varanje u videoigrama, wallhackovi u counter-strike, zašto je teško zaustaviti varanje u igrama


Činjenica je da su Anti-Cheat programi uvijek korak iza… Zašto?

Kao što smo zaključili, postoje dva načina da se uoči da netko koristi nedozvoljena pomagala. Prvi je heuristički, tj. baziran na ljudima koji su znalci u igri te poznaju kako se ponaša legitiman igrač, a kako se ponaša netko tko koristi nešto više. Ovaj proces utvrđivanja cheatera koristi se godinama, provodi se gledajući snimke (demoe) sumnjivog igrača, a za one koje se ne trude previše sakriti korištenje pomagala je sasvim dovoljan. No, kada se radi o prikrivenim cheaterima, heuristički princip je jako vremenski zahtjevan – potrebno je pogledati mnoštvo sati demoa, sumnjive trenutke usporavati i gledati nekoliko puta kako bi se utvrdilo je li neki pokret bio legitiman ili potpomognut nekakvim računalnim pomagalom.

Drugi princip je korištenje Anti-Cheat programa. Call Of Duty igrači upoznati su sa Punkbusterom, CS:GO, DOTA2 i ostale Valve igre koriste Valve Anti-Cheat, a većina PUG platformi ima svoj dodatni nivo zaštite. No, Anti-Cheat programi imaju problem sličan onome s kojim se susreći Anti-Virusni programi.

Da bi Anti-Cheat program prepoznao nekakvu aplikaciju instaliranu na vašem računalu koja vam primjerice daje mogućnost gledanja kroz zidove, potrebno je da developer Anti-Cheata prepozna kako taj cheat funkcionira te neke njegove karakteristike unese u sustav. Ukoliko je, primjerice, Anti-Cheat program ažuriran u prvom mjesecu ove godine, a novi custom Aimbot za CS:GO je izašao u drugom mjesecu ove godine, s kompletno novim sustavom rada, šansa da će ga Anti-Cheat program skužit je malena, sve dok autor Anti-Cheata ne shvati na koji način taj Aimbot funkcionira i ne ažurira bazu.

Što to znači za online gaming zajednice?

Ukratko, uvijek će biti mogućnosti varanja u online igrama. Znači li to da je svaki cheat kojeg skinete s interneta siguran? Ne. Većina programa koje možete skinuti s interneta, pogotovo ako su ti programi besplatni, već su uneseni u baze Anti-Cheat klijenata i u kratkom roku će biti utvrđeno da koristite neko pomagalo. Makar ga koristili u samo jednom meču i namjestili tako da vam daje samo minimalnu prednost, očekujte VAC ban u sljedećem valu.

Epson printer doesn’t recognize Ink Cartridge I Honeywell RTH6580WF PDF manual I Bosch SilencePlus 46 dBA PDF manual

Ono što je najveći problem su tzv. “privatni hakovi”, pomagala koja razvijaju vrlo stručniji programeri, a čije su instalacije dosta kompleksne kako bi izbjegle provjere Anti-Cheat programa. Takvi programi plaćaju se na mjesečnoj bazi, a cijene se većinom kreću između 10 i 100 dolara. Iako se često reklamiraju kao “undetectable”, većina ovih programa se također prije ili kasnije otkrije.

aimbot cs:go, cheateri u counter-strike, csgo cheat, csgo wallhack, kako funkcionira varanje u counter-strikeu, kanter aimbot, silent aim cs:go, varanje u cs:go, varanje u fpsovima, varanje u online igrama, varanje u videoigrama, wallhackovi u counter-strike, zašto je teško zaustaviti varanje u igrama
Mnogi igrači kupuju više inačica CS:GO-a na Steam Saleu kako bi na njima koristili cheatove

Proizvođači ovakvih programa zarađuju preko milijun dolara godišnje

Kada se uzme mjesečna cijena nekog takvog programa, pomnoži s mnoštvom korisnika za mnoštvo igara koje se igraju online, dolazimo do možda najbitnijeg dijela cijele priče. Proizvođači aimbota, wallhacka, ESP-a, radar cheata i bunny hop skripti nisu neki klinci koji to rade iz maminog podruma kako bi se osvetili za težak poraz, impresionirali nekog drugog igrača ili uništili nekom meč zbog svog teškog djetinjstva – to su ljudi s višegodišnjim iskustvom razvijanja softvera na najnižim razinama računalnog koda. Grupacije ljudi koje na sve ovo gledaju kao posao – i od njega dobro zarađuju.

Unatoč dobrim naporima proizvođača Anti-Cheat softvera (koji su u većini slučajeva developeri same igre), proces ulaska u zatvorene krugove gdje se “dilaju” najprivatniji hakovi je dug, a proces reverznog inženjeringa samog programa kako bi se on mogao otkriti pomoću Anti-Cheata nije ništa kraći. Svi ti sati na kraju dolaze na naplatu, a jedan VALVe se na kraju zapita – jel nam ovo zaista trebalo?


Jedan od boljih video uradaka na temu cheatanja:


Zaključno, scena varanja je tu, a na nama je da ju ignoriramo

Riječima Gabea Newella, varanje je nešto u čemu “manjina profitira više nego što većina gubi”, što nas dovodi toga da je VAC tu samo da smanji broj cheatera koje vidimo, a ne da ih u potpunosti eliminira. Što to u konačnici znači? Varanja je uvijek bilo, a dok postoji dovoljno ljudi koji su za to spremni platiti – i dalje će ga i biti. Na nama je da se držimo poštenog igranja, ne samo zbog ostalih kolega, već i zbog nas samih.

Zvonimira možete pratiti na Twitteru, gdje često iznosi svoje frustracije vezane uz aktualnosti iz svijeta eSporta. 

Objavio Zvonimir "Professeur" Burazin

Admin i Newswritter na www.counterstrike-hr.com, caster i podcaster na www.twitch.tv/cshr_tv.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *