Counter-Strike od svojih početaka kao Half-Life moda neprestano zaokuplja pažnju gamera. Od 2001. pa do danas igrači se kontinuirano vraćaju CS-u, bez obzira na višegodišnje ignoriranje od strane developera VALVea. Svoj odgovor na pitanje „Zašto igram(o) Counter-Strike?“ probat ću dati kroz svoje iskustvo, ali i kroz ono od igrača s kojima sam proveo stotine sati na virtualnim bojištima – a namjeravam ih provesti i još više.

rush b, zasto igramo cs, zasto igramo csgo, counter-strike


Counter-Strike je jednostavan za početnike

Za razliku od mnogih trenutno popularnih eSport naslova, Counter-Strike je igra čiji je gameplay lako razumjeti te na taj način privući nove igrače i gledatelje. Pet na pet, jedna ekipa igra obrambenu stranu (Counter-Terrorist), a druga ofenzivnu (Terrorist). Ubij sve neprijatelje ili izvrši cilj – detonacija ili deaktiviranje bombe. Ne zvuči baš komplicirano, zar ne?

Posebni, predivni, nevjerojatni trenutci

Kada već počnemo igrati igru, osim zbog ljudske želje za pobjedom, kontinuirano joj se vraćamo zbog onih posebnih trenutaka i nevjerojatnih „playeva“ koje smo uspjeli odraditi. Za početak nas vesele male stvari – želimo odraditi jedan lijepi prefire-headshot na banani ili dobiti AWP duel na midu. No, s vremenom i iskustvom takve stvari nam postaju svakodnevne i želimo sve više. Zadovoljstvo 5-man spraydowna, ljepota par one-deagova ili adrenalinska injekcija koju dobijemo nakon clutchanja 1vX situacije razlog su zbog kojeg i nakon par katastrofalnih partija ponovno klikamo „Find Match“ i nadamo se boljem. Nadamo se da će upravo ovaj meč, između tisuća Counter-Strike mečeva koji se igraju u svakom trenutku, biti onaj koji će ponuditi neponovljiv i nezaboravan trenutak. Meč u kojem će sav dosad uložen trud: vježbanje smokeova i flasheva, aima i movementa – biti podloga za prekrasnu predstavu osobnog (i timskog) umijeća Counter-Strikea. Jedan od primjera bio bi sljedeći video:

CS čak i nakon toliko godina i dalje predstavlja izazov

Counter-Strike je igra koja unatoč svojoj početnoj jednostavnosti nudi mnogo dubine. Počevši od savladavanja mnoštva mapa (pozicije, tajminzi, smokeovi i flashevi), oružja (kada koristiti koje, spray pattern), ekonomije (što kupiti i kada, praćenje svoje i neprijateljske, kako iz novčanog stanja predvidjeti neprijateljske akcije) te naprednijih individualnih (movement, podržavanje suigrača) i timskih aspekata (taktike, strategije i setupi) – u svakom trenutku možemo uložiti nešto vremena te u nekom pogledu napredovati i nešto novo naučiti. Zbog toga Counter-Strike nikada nije dosadan, čak i kada nema ekipe za 5v5 ili nikog na public serveru – uvijek postoji nešto čime se možemo zabaviti.

Dobro društvo predstavlja core gameplaya

Koliko god starijim generacijama možda bilo nezamislivo da se umjesto na balunu u kvartu ili uz pivu na zidiću s prijateljima družimo na Teamspeak serveru, činjenica je da su neke od najzabavnijih večeri mog života bile upravo sjedeći uz računalo. S nula promila alkohola u krvi, nula potrošenih kuna i par partija CS-a – nasumična večer nerijetko bi otišla u nekakvom opskurnom smjeru – npr. pogađanje zbog čega je uhićen neki čovjek s florida.arrests.org (isprobajte, dosta je zabavno). Mnoštva takvih e-poznanstava rezultirala su upoznavanjem uživo i dobrim prijateljstvima pa kako onda ne voljeti i taj Counter-Strike koji nas je spojio?

Bosch SilencePlus 50 dBA PDF manual I Manitowoc B400 PDF manual

Kompetitivni aspekt je ogroman

Kao što smo već zaključili, Counter-Strike je igra u kojoj svaki igrač ima mnogo toga za savladati ukoliko želi pobjeđivati, no to samo po sebi nije dovoljno da igra kao cjelina bude kompetitivna. Mnoge igre su teže, zahtjevnije i dublje od Counter-Strikea, no ono što je ova igra oduvijek imala je veliku zajednicu igrača koji su željni natjecanja, borbe i dokazivanja. To je još jedan razlog zbog kojeg igramo CS – jednom kada se zakorači na neku scenu, bilo da je to državna, regionalna ili internacionalna, želja za pobjedom i probijanjem je nešto što nam daje motivaciju za svakodnevno igranje. Ovo treba razlikovati od ‘posebnih trenutaka’ koja igra pruža, pošto ovo nije stvar jednog predivnog momenta ili odličnog meča – već kontinuiranosti. Nije dovoljno samo jednom pobijediti GIANT5 da bismo mogli reći da smo najbolji tim u Hrvatskoj. Nije dovoljno baciti jednu 30 bombu pa ispasti u sljedećem kolu kupa. Mnogi takvi rezultati su već odavno zaboravljeni, no ekipe i igrači koji kontinuirano pokazuju svoje umijeće nisu – i neće biti.


Vjernost originalu + skinovi = uspjeh

Makar nisam jedan od njih, navodno postoje ljudi koji igraju Counter-Strike jer im se sviđa trošiti stvarne novce da bi im puška u virtualnom ratovanju bila druge boje. Ja sam očito iz neke druge generacije pa ne kužim te fore, no cijela pompa oko skinova – klađenje, tradeanje i jackpoti, privukla je neku novu generaciju CS:GO igrača bez koje trenutna veličina igre nebi bila ostvarena. Adaptiranje novim generacijama uz očuvanje isprobane formule ključni su aspekti trenutnog uspjeha Counter-Strikea.

I u to ime: Hoće netko FaceIT?

Objavio Zvonimir "Professeur" Burazin

Admin i Newswritter na www.counterstrike-hr.com, caster i podcaster na www.twitch.tv/cshr_tv.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *