Naš Mario ne voli Ivana Pernara i njemu slične, no to je više stvar ukusa i osobnog gledišta, ali vjerujemo da on sam pomalo vuče na Kim Yong-una sa svojom politikom uređivanja tekstova ovdje na Gameru. Da stvar bude bolja, veliki je fan političkih i diktatorskih igara, tipa Tropico i slične, što nas je dovelo do izbora da se upravo on pozabavi s današnjom recenzijom.  Radi se o igri eRevollution, geopolitičkom simulatoru koji se ne srami svojih brojeva, kao ni postignuća kojeg su domaći igrači do sada napravili, a kako se pridružiti cijeloj priči možete saznati u današnjoj reci!

eRevollution recenzija


Frende, daj pomozi, virtualno vodimo rat protiv Albanije

Bila je rečenica s kojom mi je uletio kolega Josip, dobra strana je ta da smo cijelu taktiku razradili preko njihovog Discord Chata, a ne uživo na ćevapima – zamislite samo reakciju ekipe.  No tu nije kraj, za početak sam mu pojasnio kako sam na godišnjem, što je ok, imam vremena, no povrh toga ispred sebe imam stari Dellov XPS prijenosnik, gdje ne stavljam naglasak samo na “star”, već mi ljubimac posjeduje Intelovu integrušu koja mi se nekako ne slaže sa Steamovim accountom i bilo kakvim igrama izvan trećeg nastavka Warcrafta.

„Predstavlja li moja integruša problem našoj vladavini, Josipe?“
– Frende, nikako! Browser based igra je, samo lupi mišem na ovaj link i regaj se!

I svega pet minuta kasnije započela je moja diktatorska karijera, podržana od strane desetorice suigrača koji su jedva dočekali mene newbija, gdje dolazimo do prvog iznenađenja:

Kada ti uleti osoba s nickom „TovarDante“, nije da baš imaš velika očekivanja, ali…

eRevoluttion recenzijaStvar nije tako površna, ekipa se stvarno trudi organizirati uvod u igru, što kroz lijepo sređene tutoriale, što kroz YouTube (poput kolege sumnjivog Hrvatskog podrijetla zvanog Ahileus, koji je napravio video tutorial za početnike). Da bi se na kraju sve svelo na chatanje s drugim igračima preko Discorda, formiranje akcija, planova i tako dalje. Zahvaljujući spomenutim tutorialima možete se ufurati u željenu poziciju, neovisno želite li meni napraviti konkurenciju po pitanju diktatorstva ili se želite pozabaviti s drugim kategorijama, poput ekonomije za sve Todoriće među nama (trgovanje valutama, vođenje lanaca kompanija, prodaja proizvoda etc), novinarstva (realno, netko treba napravit Hanza Media grupu, mislim da mi je to sljedeći korak unutar igre), a kao šećer na cijelu stvar je ta da doslovce možete formirati svoju stranku, biti član postojeće ili pucati visoko prema pozicijama predsjednika, premijera, ministra ili Ivana Pernara. Nažalosta atentati nisu dozvoljeni (za sad).

I tako je treniranje započelo, gdje sam se otprilike za dva-tri dana već ufurao u gameplay i sami koncept igre, gdje s problema s početka ovog teksta ponavlja:

Svaka država ima svoje specifične resurse, gdje ponovno dolazimo do Albanije

Nakon chatanja s lokalcima shvatio sam da se, vjerojatno kao i u pravom saboru, sve svodi na to gdje prvo jedemo i pijemo (na što sam se ja ponovno osvrnuo na to da ćevabdžinica nije najbolje mjesto za to), a nakon toga koju državu sljedeću napasti. Dobra strana je ta da u cijelom naumu nismo sami, u savezu smo sa Španjolskom, Francuskom i Italijom, ali to nam nije dovoljno.

U našem slučaju je cilj preuzeti već spomenutu Albaniju, koja je (za sada) saveznik onih baklava iz Turske. Hoće li bit još dugo kod njih? E neće! Zato, fanovi besplatnih browser igara, pridružite nam se pod sljedećim linkom.

 

Sponzorirani članak

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *