I tako je prošao jedan od najvećih sajmova za video igre ikad. Još se tu nađe pokoje šuškanje, no velike kompanije su rekle svoje i na nama je da odlučimo da li to njihovo ičemu služi. Počnimo od motiva koji kao da je progonio E3 2017 iako tehnički nema veze s istim. Pogodili ste, to je VR igranje pod svaku cijenu.


Moramo li stvarno stvarati virtualnu realnost ili EA odjeli ostaju bez posla?

E3 sajam bi trebao biti o igrama. Da, svi to znamo, pa kako se onda virtual reality igranje može uvući u raspravu do te mjere da se čini kao glavna stavka? Ovisno o tome koliko ste pratili naklapanja korporacijskih likova koji kao da nikad nisu taknuli neku igru, VR je samo alat promjene koja mora doći, htjeli ju ili ne.

EA je imao predstavljanje koje savršeno objedinjuje ovaj navod. Manje su ih zanimali njihovi naslovi koji, istini za volju, nisu pretjerano primamljivi izuzev Star Wars: Battlefront 2, a više načini na koje mogu promijeniti naše korištenje njihovih proizvoda. Nisu krili teže osvrtanje na VR, te je izgledalo kako ga smatraju jedinim prihvatljivim modom igranja u bliskoj budućnosti.

Ostale kompanije su bile nešto više umjerene, ako izuzmemo robote. Da, svaki je predstavnik na ovaj ili onaj način morao gurati robote na pozornicu, kao da se gledaoci nisu već dovoljno osjećali kao da su zaglavljeni u sadašnjosti. Najavom nekih većih naslova koji možda nisu bili očekivani, poput Metro Exodus i Call of Cthulhu, grupa igraćih divova koja uključuje Bethesda, Ubisoft i Microsoft je pokazala da su igre za PC još bitne, a ostaje za vidjeti koliko.

Ali protekli E3 sajmovi su bili toliko bolji od novijih…

Nećemo se praviti kao da je nekadašnji E3 bio dobro podmazan stroj u kojem je sve radilo kako treba. Ne, iz ranih E3 je bio pretežito očit jaz između ljudi koji usmjeravaju tvrtku od vrha i ljudi koji usmjeravaju tvrtku od dna. Ni najveći si optimist nije mogao lagati kako su zbunjene korporacijske glavešine fanovi video igara, dok u današnje vrijeme bar nađu govornika koji može glumiti entuzijazam.

Nisu sve stvari oko E3 2017 ipak bile bolje naspram prethodnih verzija. Svi znamo da je korporacijama najbitniji profit, te očito smatraju kako ga napretek ima u VR odsjeku. I u pravu su – nakon vruće rasprave, virtual reality oprema je lansirana uz sukobljene reviewove i danas je rijetko tko upražnjava zbog hardverskih ograničenja.

Bilo to zbog nedostataka njihovih mašina ili nečeg drugog, moglo bi se reći kako ljudi ne žele VR, a gameri još manje. Pa zašto onda kompanije moraju inzistirati na njemu? Očito je kako je većina zadovoljna trenutnim inputom u obliku miša i tipkovnice, te joysticka kad zagusti. Ako su mase frustrirane nečim, možda odgovor na to nije promovirati VR headset ove ili one tvrtke u nadi da će nas blještavilo omesti.

Možda je odgovor nešto jednostavno, a opet nešto što su vlasnici igraćih kompanija uspjeli zaboraviti. Kruha i igara, ljudi – dajte nam atraktivne naslove koji golicaju maštu, a pustite nama da odlučimo želimo li sljedeći Far Cry preći noseći naočale koje psihopatske zločince dovode do izražaja više nego što je potrebno.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *