Prvi nastavak Silent Hilla izašao je 1999. godine i promijenio survival horor videoigre. Iako su mnogi našli sličnosti s Resident Evil serijalom, elementi psihološkog horora kakav je unio Konami otada je uzor kojega su mnogi pokušali kopirati. Imao sam deset godina kada sam gledao svojeg starog kako kroz maglu u napuštenom gradu traži djevojčicu Cheryl. Sljedećih par tjedana,nakon poslijepodnevne smjene, trčao sam doma iz škole jer mi je svaki pas bio sumnjiv, a smijeh drugih učenika djelovao je jezivo. Iako se on ostavio igre, ja sam je odlučio proći. Doduše, igrao sam je skrivajući se od odraslih. Horori su tada bili veliki no-no za klince, a pogotovo ovo remek-djelo. Još od prvog cipelarenja demonskih pasa znao sam da će biti teško zaboraviti ovo iskustvo, stoga ću kroz ovaj tekst prolazimo četiri upečatljivih trenutaka iz prvog nastavka jednog od najvećih serijala u industriji videoigara – Silent Hill!


Spoiler Alert – niste odigrali stari Silent Hill?

Onda stanite na trenutak i pitajte se vrijedi li spojlati igru. Ukoliko se odlučite za prolaskom igre, na biranje imate nekoliko opcija – za početak, naravno, kupnja polovnog sivonje i igranje originala onako kako je sve bilo i zamišljeno, ali naravno za one nižeg budgeta tu su PSX emulatori, kao i opcija kupovine u PlayStation storeu ukoliko posjedujete PlayStation 3 ili PSP. To je to od nas, ostalo je na vama, a mi nastavljamo s našim tekstom!


Silent Hill – prvih pet minuta igre uz sirenu i potrgana kolica

Nakon što je nezgodna kćer nestala u magli, protagonist Harry je morao proći kroz uske uličice samo da bi umro pred prizorom razapetog tijela (a evo odmah i demonske djece?). U ovom kratkom uvodu u gameplay, odmah su predstavljeni elementi koji će obilježiti ovaj serijal i prema kojima dan danas pamtimo ove igre. Zvukovi u pozadini i mijenjanje položaja kamere uznemiravao nas je i držao opreznima kroz cijeli uvod igre, gdje bi uvijek ostao dojam nekakvog filmskog iskustva, a ne “igrice”.


Nastavak kroz školski WC i zvukove uplakane djece

Svaki je Silent Hill pokušao stvoriti fobije od stranih nam WC-a. U prvom sam nastavku, taman nakon što sam pohvatao kako se efikasno riješiti đavoljih potomaka u školi, ušao u ženski WC. U jednom od odjeljaka neka je djevojčica plakala. Naravno, pobjegao sam van, ali nakon što sam skupio hrabrosti i vratio se, nisam mogao otvoriti vrata od odjeljka. Možda i bolje?


Prvo buđenje i WTF trenutak uz Lisu

Na pola puta do kraja, naš junak Harry počne usred razgovora sa ženama padati u duboke snove. Prijelazi obilježavaju transformaciju iz normalnog svijeta u nightmare verziju, ali malo tko je mogao pohvatati što se zapravo događa. Harryja bi usred razgovora počela boljeti glava i odjednom bi se probudio na drugom kraju grada.


I, naravno, smrt ljupke nam Lise

Medicinska sestra Lisa, koja je uz policajku Cybil jedina donekle normalna u igri, stalno je molila za pomoć. Nikada nije imala išta pametno za reći, plakala bi svakih par minuta, ali tko je može kriviti? Otišla je leći na trenutak, a nakon toga joj demonske ptice ne daju kući. Zaštitnički odnos prema medicinskoj sestri naprasno je završio njenim krvarenjem iz glave i sjetnom melodijom zbog koje sam čak žalio njenu smrt. Prije nego što počne krvariti, Lisa krene prema Harryju da ga zagrli, a ovaj ju odgurne.


Zaključno, igra je za sobom nosila hrpu WTF trenutaka, ali također bonusa i zagonetki

Svim fanovima Silent Hilla je igra ušla pod kožu zbog odlične atmosfere i zanimljivih zagonetki, poput piano zagonetke zbog kojih se čekao prolaz iz starog nam časopisa PSX-a, kao i bonusa u obliku nezgodne mačke iz ormarića – činjenica je da Silent Hill predstavlja remek djelo kojem se rijetko koja PSX igra nakon toga pridružila.

Igrali ste Silent Hill i imate svoje najdraže WTF trenutke? Šerajte ih na našem Facebooku.

 

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *