Recenzija: NINTENDO 3DS XL – The Legend of Zelda Limited Edition

by Mario on 20/05/2016
GamerBot

Naš Mario gamer je starog kova, a kao što se to i svima nama kad tad dogodi, s vremenom je izgubio interes za igre. To je taj problem kasnih dvadesetih gdje ti jednostavno ništa nije jednako starom Unrealu, Quakeu ili nekim od renomiranih PlayStation 1/2 RPG-a. Da mu pružimo ruku i spasimo ga od gamerskog propadanja odlučili smo ga ubacit u novi svijet – onaj od Nintenda, a kako bolje započeti nego s odličnim 3DS-om i još boljom Zeldom? Smiješak od uha do uha dočekao nas je pri primopredaji NINTENDO 3DS XL – The Legend of Zelda Limited Edition, gdje vam u nastavku donosimo prvi od tri teksta vezanih uz ovu malenu konzolu. Za početak otvaramo tekst s nešto starijim trailerom, a u nastavu vas prepuštamo komentarima autora!


Došao je dan kada svoj gamerski fix tražim u šarenom handheldu

Da odmah ne ispadne da sam zagrebačka šmica koja je inicirala zlatnu verziju nekog gadgeta – htio sam crnu, no kolega Milan s portala EmuGLX nas je uvjerio da je kupovina limitirane edicije isplativija. Pitam se hoće li me za mjesec dana dočekati zlatni Samsung mobitel ili neki šminkerski brončani iPhone. Srećom, Nintendo se kod ovog 3DS-a potrudio napravit unisex gadget, gdje mi osobno nije (toliki) problem vozikati se javnim prijevozom i lupat po tipkama zlatno-crne konzole jer izgleda kul, to moram priznati. S obzirom da ovo nije prva, a bome niti zadnja limitirana verzija Nintendove konzole, posao je odrađen i više nego dobro, počevši od kutije pa sve do kompletnog dizajna konzole. Osobno obožavam unboxat stvari, što je na svu sreću dosta česta pojava zadnjih godinu dana, što zbog rasta Gamera, što zbog već uhodanog Droida. Uvijek se nešto nađe.

Kutija novog 3DS-a izgleda odlično, na prvu ruku je dosta teška i zapitati ćete se dolazi li ta težina od konzole ili se Nintendo igra kineza koji pakira utege u jeftine HDD diskove. Nakon par sekundi igranja sa švicarskim nožićem shvatit ćete da se radi o hrpi papira – Nintendo je svakako fan papirologije. Unutar kutije nalaze se spomenute brošure, šest komada Nintendovih karti i dva PIN koda, od kojih je jedan za Zeldu koju konzola predstavlja, a drugi za Nintendo Club – i, naravno, sama Nintendo 3DS konzola. Na prvu ruku je konzola zajedno s kutijom ostavila odličan dojam, koji je svega par sekundi kasnije pao u vodu. Zašto? Nintendo, điber kakav je, nije uključio punjač.

Da, ovo je moj prvi Nintendo handheld. Ne, nemam punjač u ladici.

Ne samo da su moje kolege iskeširale skoro 2000 kuna za handheld konzolu staru tri godine koja u svoje standardno pakiranje ne uključuje punjač, već ista konzola ne koristi niti jedan od standardiziranih oblika kablova, što me ostavilo kratkih rukava pri prvom pokušaju paljenja konzole.

Punjač za NDS Cijelu priču oko punjača nisam uspio shvatit na svoju ruku, ali par stranica Googlea kasnije saznao sam da je mišljenje Nintenda kako njihove novije konzole kupuju vlasnici starijih konzola, gdje se podrazumijeva da već posjedujete punjač. Cijeli “marketinški” potez mi i dalje nije jasan, no iz prve ruke mogu reć da je Nintendo luđi od tvrtke koja je do sada držala tron segmenta budalaština – Apple Inc. U tih par minuta pokušao sam pogledat gdje mogu nabaviti punjač, da bi shvatio da je cijena istog nešto manja od 100 kuna i da imam 30 minuta jahanja do trgovine koja bi ju, eventualno, mogla imati. Par poziva i sat vremena kasnije ponovno sjedim ispred svoje nove konzole, gdje sam još, za svaki slučaj, kupio 16 GB San Disk SDHC karticu – reko, možda ni to nisu uključili, ali na moje iznenađenje dočekao me 4 GB model direktno u uređaju.

Nakon cijelog fijaska s punjačem dolazimo do isprobavanja konzole

Početna negativa ispravila se s prvim konkretnim upoznavanjem konzole. Nintendo je napravio odličan posao, gdje se kvaliteta izrade osjeti pri svakom koraku. Za početak, sve tipke, počevši od D-Pada pa sve do triggera i ostalih, imaju odličan osjećaj pod rukama. Ne samo da je uloženo hrpu vremena u odlično odmjeren odaziv i osjećaj kojeg tipke ostave pri korištenju, već se Nintendo zaista potrudio oko preklopnog mehanizma i nekih sitnica poput 3D slidera, koji odlično klizi. Jednostavno svaka tipka i svaki pretinac na novom 3DS-u ostavlja dojam da je u proces izrade uloženo dosta truda i testiranja. Nakon nešto manje od dva tjedna korištenja mogu reći da se konzola u svakom segmentu čini kvalitetno izrađenom, a na sam dodir i korištenje vrišti “koštam 2000 kuna (ali ne uključujem punjač za 80 kuna)“. Nintendo zna svoj posao, u to su se brojne generacije već uvjerile.

Operativni sustav Nintenda 3DS XL zahtjeva privikavanje

Ono što me osobno kod svih novijih konzola nervira je to prokleto ažuriranje sustava koje traje, traje i traje. Sjetio sam se situacije od prije godinu dana kada sam svojoj sestrični za Božić kupio novi PlayStation 4. Iznenađenje i veselje u njenim malenim okicama splasnulo je u onom trenu kada smo konzolu spojili na internet i usput čekali dva sata da se operativni sustav ažurira. Nešto slično dočekalo me i na 3DS XL-u. Spojen sam na 50-10mbps vezu, što je i više nego dovoljno da se skine tih nekoliko stotina megabajta, koliko već novi update zahtjeva, ali eto, čekao sam nešto manje od 30 minuta da se sve odradi. Nakon toga je krenula klasična rutina postavki uz izradu Nintendove Mii karikature. S obzirom da sam ćelav, cijela priča oko Miija nije dobro završila, no o tome ću više sljedeći tjedan u drugom tekstu vezan uz softverske mogućnosti 3DS XL-a.

Prije kojih desetak godina posjedovao sam PSP, crvenu God of War ediciju, gdje sam se iznenadio koliko je sustav brz, ista ta brzina koja i dan danas predstavlja prednost PlayStationove propale handheld konzole nije jednaka onoj na Nintendovom 3DS XL-u. Kao što sam već u podnaslovu rekao, operativni sustav 3DS XL-a zahtjeva privikavanje. Shvatit ćete nakon nekog vremena da vam za svaki ulazak i izlazak iz neke od aplikacija ili samog menija treba po nekoliko sekundi, tako da ste već par dana nakon prvog dodira s konzolom ušli u naviku čekanja. Nije da hvalimo sporost sustava, ali na kraju dana moramo biti objektivni, Nintendo 3DS XL je primarno handheld konzola, a sporedno multimedijalni uređaj, tako da u segmentu igara nam je tako svejedno trebamo li čekati par sekundi da se konzola iz menija vrati nazad u odabir igre- dok god same igre rade besprijekorno, a rade. Nakon cijelog fijaska oko punjača, downloada novog sustava i sporosti menija napokon sam krenuo sa svojom prvom igrom: Zelda – A Link Between Worlds.

Dok su kolege gameri sa “švapskom familijom” odrasli uz Zeldu, ja sam uz Final Fantasy

Zelda vs Final FantasySvi ste već upoznati sa scenom. Oni koji su imali obitelj u susjednoj nam Njemačkoj su uvijek imali najnovije konzole i igre, s fokusom na Nintendo i Zeldu. Ostali smrtnici s kolegama u Italiji posjedovali su PlayStation uz piratizirane igre. Nije da sam osobno ponosan na to, ali da nije bilo piratluka vjerujem da bi pola svoje gamerske karijere proveo uz pet različitih igara, a za naslove poput Final Fantasy, Parasite Eve i Suikoden ne bih nikad ni čuo. S druge strane, danas, kada je situacija s lovom nešto lakša, uredno podržavam sve developere iz tadašnjeg, a i trenutnog doba. Da sada ne odskačem pretjerano od priče, do sada sam se susreo sa Zeldom samo putem emulatora, točnije – Ocarina of Time. Odlična igra koja mi je pokazala sve čari Linkovog svijeta, što me ujedno i natjeralo da upalim verziju koju sam dobio uz konzolu – A Link Between Worlds… Ali ne, čekajte, prvo 50 minuta downloada. “Prokleti bili Nintendovi serveri i konzola koja zlatno sja”.

Iako sam 3D nakon par sati igranja isključio, konzola i dalje briljira u gejmanju

Kada se fejsom pošerala fotka da testiram 3DS, kolega Professeure s portala CSAdria dobacio je svoje mišljenje oko konzole. “Bio sam uzeo 2DS prije dvije godine, nakon svega par sati korištenja završio je u ladici, u kojoj čak i dan danas stoji”. U slučaju 2DS-a se moram složiti s njime, po meni je to konzola odlična za klince, em nemaju što za potrgat jer nema preklopnog mehanizma, em je užasno jeftina, a nudi sve bolje igre potrebne za zabavu jednog mališana. 3DS XL je druga priča – neusporediva kvaliteta tipki, ogroman i kvalitetan zaslon, s kombinacijom korištenja gornjeg i donjeg, povremeno korisni stylus i pregršt igara uz tu, toliko hvaljenu, mogućnost produciranja 3D-a o kojoj se toliko razglabalo.

Super dostignuće od strane Nintenda, ne mogu reći da nije, ali je za mene osobno beskorisno. Za početak je problem udaljenosti ekrana, uvijek mora biti na više-manje jednakoj udaljenosti koju ste prethodno uštimali kako bi se 3D najbolje vidio, a zatim dolazi taj dio da svi mi ne igramo kao ukamenjeni, gdje 3D malo izgleda kako treba, malo ne, a onda to sve rezultira bolnim očima. Prije nego se postavi pitanje, da, ne volim 3D filmove i uvijek odem na originalnu verziju.

S manje od 340 grama, radi se o dosta velikom zalogaju za džep vaših traperica

Nintenda 3DS XL, kao što i samo ime sugerira, je ogroman, ali opet ne jednak veličini suparničkog mu PlayStation Portable. No, hoće li predstavljat izazov za vaše džepove? Naravno da hoće. Osobno se u ovom trenu ne vidim s još jednim gadgetom u džepu, lijevi mi nastanjuje već ustaljeni par ključeva, desni iPhone 6s koji je već sam po sebi velik, sada u cijelu priču još ugurati i ovaj komad hardvera – teško. No to ne znači da konzola nije “portabilna”, je, ne zauzima puno mjesta u nekoj manjoj poslovnoj torbi ili ruksaku, a s njom je lako rukovati van dnevnog boravka. Baterija Nintendo 3DS XL-a traje od četiri do šest sati, ovisno što vam je sve uključeno, odnosno isključeno. Više nego dovoljno za neka kraća putovanja, a ukoliko se odlučite na duža, tu su uvijek portabilni punjači.

Što se cijene igara i konzole tiče, ne radi se o jeftinom sportu

Nintendo 3DS XL konzola se kod nas može pronaći po cijeni u rasponu od 1800 do 2100 kuna, ovisno o trgovini i o tome radi li se o “novom” XL-u ili starom. Ukoliko tražite direktnu usporedbu “novog” 3DS XL-a i ovog “starog” kojeg ja osobno koristim, slobodno skočite na Nintendovu službenu Compare stranicu kako biste se uvjerili da razlike nema, što nije istina, radije skočite na članak dragog nam portala TrustedReviews koji su u spomenutu usporedbu ušli malo dublje, članak se nalazi ovdje: New 3DS XL vs 3DS XL – Should you upgrade? Radi se o iznosu skupljem od PlayStation 3, tako da se radi o malo većem zalogaju, koji ne prestaje pri kupnji konzole, jer tu su i skupljikave igre.

Naravno, imate na raspolaganju Nintendo eShop gdje neke od blockbuster naslova za starije konzole možete pokupiti za svega desetak eura, no pravi izazov kreće tek s novijim naslovima u trgovinama, gdje cijene mogu skočit i do 400 kuna… Srećom, iste te igre ne možete nabaviti kod nas, tako da ako nema igara nema ni trošenja – riješen problem, ne?

Što je najgore, ne šalimo se. Tu su trgovine poput Algoritma i Svijet Medija koje se tu i tamo trude popuniti zalihu igara, no sve u svemu ne zadovoljavaju ni najmanje potrebe jednog konkretnog 3DS gamera, što im se onda u konačnici odbije u glavu jer se svi okrenemo eBayu, gdje se igre kreću od 29€ do 49€, ovisno radi li se o limitiranoj verziji ili običnoj. To je za one koji vole imat fizičku kopiju igre, za digitalnu generaciju sve to se može preuzeti s internog Nintendo eShopa.

Zaključno, radi se o odličnoj investiciji ako se do sada niste susreli s Nintendo 3DS-om

Ne samo da na raspolaganju imate igre koje prate Nintendove handheld konzole već nekoliko desetljeća putem Nintendo eShopa, također imate pristup i novijim hitovima koji vas neće ostaviti ravnodušnim. Ukoliko se do sada niste susreli s Nintendovim handheldom, a u stare dane poželite guštati u hitovima koji su označili N64, kao i brojne druge starije i novije konzole (uz, naravno, neizbježne novije ekskluzive) 3DS vas neće ostaviti ravnodušnima.

Također, postavlja se pitanje “Mario, zašto niste uzeli NOVI Nintendo 3DS XL za te pare?” – legitimno pitanje, ali poklonjenom konju se ne gleda u zube, ako mi se konzola svidi i ukoliko se pojavi potreba za nabavkom tog novog 3DS-a koji ima tih nekoliko tipki više, lako se ova konzola ostavi nekom od drugih kolega u uredu, a ja se bacim na novu. To je to od mene, u nastavku ću vam još ostaviti popis najprodavanijih igara za 3DS, zatim me čeka moja Zelda uz Bravely Default odmah nakon nje, sretno mi bilo!


,

 

 

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on Reddit0
Koja je tvoja reakcija?
Može!
50%
Zakon
0%
Molim!?
0%
Meh...
50%
Tužno
0%
RAGE QUIT!!1
0%
Powered by Webtek Digital