U 90tima je postojala je jasna podjela između PC i konzolaških gamera. Konzolaši su se upuštali u razne platformere sa skakutavim protagonistima, dok su PC igrači vrijeme provodili uz napete naslove često prepune eksplicitnog materijala. Među njima bio je i Carmageddon, serijal fokusiran na smrt i aute! Sve o čemu ste morali razmišljati jest koliko pješaka pregaziti i koje suparničke automobile zapaliti. Nakon gotovo dvadeset godina, franšiza je dobila nastavak pod imenom Carmageddon: Max Damage te su je mnogi nestrpljivo čekali, pritom se prisjećajući svih sati zabave koje im je dobio originalni serijal. No, ima li ovaj nastavak u sebi potrebnu kvalitetu da stvarno uspije u današnje vrijeme, ili pak će uspjehu doprinijeti samo probuđeni osjećaj nostalgije?


Grafički redizajn uspješan, audio solidan

Moramo napomenuti da s obzirom da su developeri iz studija Stainless Games proveli mnogo godina radeći portove za stare Atari igre kako bi se iste mogle igrati na konzolama današnje generacije, povratak Carmageddon serijalu definitivno je bio neočekivan potez.

Očekivanja za ovaj nastavak nisu bila previsoka, s obzirom da same prezentacije uoči izlaska igre, a ni one za vrijeme njenog razvoja, nisu prikazale nešto što bi nas ostavilo bez daha. Ipak, igra je grafički veoma solidno odrađena. Automobili su lijepo renderirani, dosta se pažnje posvetilo i osvjetljenju, a zamjerka su pješaci i okolina koji nalikuju kao da su preuzeti iz prethodne generacije video igara. Audio pozadina se uglavnom svodi na povike, udarce, cviljenje auto guma i škripanje auto lima. Soundtrack je podosta zabavan,te se sastoji od nabrijanih trash metal i elektronskih pjesama.

Sveukupan dojam igre jest da je upravo nostalgija i bila cilj ovog naslova: imate utrke, gaženje pješaka i uništavanje drugih vozila, a sve skupa je prožeto nostalgičnim zvukovima uništavanja i kaosa, te trash metal glazbom kao dodatnim bonusom.


Očiti nedostaci novog Carmageddona kvare zabavu

Kada uklonimo nabrijanu muziku, morbidno zadovoljstvo koje stvara gaženje ljudi i solidno grafičko i audio sučelje, Carmageddon: Max Damage postaje samo još jedna arkadna utrka prepuna boost itema koje možete sakupljati dok vozite. Ti boostevi se svode na dvije kategorije: oni koji vam daju apsolutno nerealne mogućnosti i oni koji vam otvaraju nove načine za stvoriti još veću štetu oko sebe, kao npr. nakovanj kojeg možete ispaliti u neprijatelja. Gotovo identična formula pokazala se uspješnom i u ranijim naslovima serijala, te u mnogim drugim trkaćim igrama koje su se igrale do prije petnaestak godina. No, da li je ta formula dobra i danas?

Zbog loše odrađene mehanike koja prožima igru, vrlo brzo susresti ćete se sa preprekama prilikom prelaženja kampanje. Svaki level možete preći na nekoliko načina, no svaki od njih praćen je nedostacima koji vam uvelike otežavaju napredovanje. Raniji Carmageddon naslovi susretali su se sa istim problemom no očekivali smo da će se situacija donekle promjeniti sa novim nastavkom, odnosno ukloniti bugove koji utječu na gameplay užitak.

Postoje tri opcije kako pobijediti u ovoj igri, i nijedna od njih nije laka:

  • Prva opcija jest utrkivanje, no čak ni ova opcija nije toliko izravna koliko se čini. Automobili su užasno teški za upravljanje.
    • Znamo da su i ranije developeri serijala namjerno otežavali upravljanje automobilima kako bi vas provocirali, no kada dvadeset puta zaredom ne možete izvoziti jedan te isti zavoj i neslavno se zabijete u zgradu, vrlo brzo potrošite sve živce.
  • Druga opcija je uništiti protivnike, odnosno njihova vozila, no često ste smješteni ili u preveliko okruženje gdje morate duže vrijeme tražiti gdje se tko izgubi ili pak u pretijesno gdje se ne možete pošteno ni okrenuti.
    • Frustrirajuće su i situacije gdje se u suparnički automobil koji je već oštećen i leži uza zid morate zabiti i po nekoliko puta kako bi ga uništili, a na istom nema vidljivih indikacija da se radi o snažnijem oklopu.
    • Pogoditi kut pod kojim instantno uništite protivnika može biti itekako zadovoljavajuće, no igra ne pruža dovoljno strategije potrebne kako biste znali točno gdje i i u kojem trenutku to odraditi.
  • Na posljetku, tu je i treća opcija, zbog koje je Carmageddon i postao toliko popularan: gaženje pješaka.
    • Ukoliko ih dovoljno pregazite možete pobijediti, no ogromne mape i otežano upravljanje automobilom često vam onemogućuju da pobijedite na ovaj način s obzirom da doslovno morate ubiti na stotine ljudi. Neke mape imaju i po sedamsto pješaka koje morate pronaći i ubiti.

Nemojte krivo shvatiti, ima ovdje i dobrih segmenata, poput mogućnosti popravljanja tokom vožnje, dobar humor ili istraživanje mogućnosti koje možete stjecati sakupljajući power up kutije razbacane po mapi. Prilikom popravljanja možete u realno vrijeme vidjeti kako se rasuti dijelovi vašeg automobila sa ceste vraćaju i lijepe na bolid. Takve sitnice su fenomenalno odrađene i daju potrebnu svježinu novom nastavku.

Kampanja pruža pet različitih modova:

  • Classic Carma nudi klasični pristup u kojemu vozite određeni broj krugova, gazite pješake ili uništavate protivnike.
  • Ped Chase je mod gdje je određeni pješak označen te prvi tko ga pogazi dobija bod (određeni broj bodova potreban je za pobjedu).
  • Fox and Hounds je u suštini igranje lovice.
  • Checkpoint Stampede orijentiran na utrku gdje morate što prije doći do određenog checkpointa.
  • Death Race fokusiran na odrađivanje krugova.

Tu je i šesnaest levela na kojima možete isprobati modove, što je dovoljno da vas zagrije za igru. Ipak, nakon dužeg vremena provedenog igrajući, sve više pronalazite greške, bugove i negativnosti koje u vama bude sve više frustracija, i ni jedna količina pozitivnih odlika ne može opravdati te probleme.

Postoji i multiplayer mod, koji se svodi na online death match za šest igrača, ali nažalost ukida neke osnovne mehanike zbog čega partije traju puno kraće i izgledaju ogoljelo. Na primjer, pješaka uopće nema, što znači da nema skupljanja novca gazeći ih. To opet znači da nema učinkovitog popravljanja. Multiplayer se svodi na uništavanje protivnika u što bržem roku a da pritom sačuvate živu glavu.


Nostalgičan naslov zapeo u prošlosti

Svijet video igara u zadnje vrijeme prepun je nostalgičnih naslova sa oživljenim franšizama i remakeovima, no konstantan problem koji ovakve video igre danas prati je tvrdoglavost koja developere sprječava da uvide da su se vremena uvelike promijenila te da su time i same igre evoluirale.

Igre poput Mighy No. 9, Tony Hawk Pro Skater 5 i slični primjerci pokazatelji su da je riječ o naslovima koji posjeduju neku formulu koja je vrijedila nekada, no teško može parirati sa standardom koji danas vlada igraćom industrijom.

Smatram da Carmageddon: Max Damage nije rađen kako bi pobudio nostalgiju u nama fanovima, već je projekcija nostalgije za kojom čeznu sami developeri. Ne mogu ih kriviti jer svi mi žudimo za nekim vremenima iz djetinjstva kada smo uživali u nekim jednostavnim video igrama revolucionarnim za to doba, ali isto tako je potrebno krenuti naprijed jer previše gledanja unatrag samo koči sav potencijal koji se možda može ostvariti.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *