Ukoliko do sada niste vidjeli, načuli ili pročitali za eSport, nešto ne valja s vašom internet konekcijom. Za slučaj da ipak niste od internet publike, mogli ste vidjeti plakate, letke i članke u novinama, o onim tamo nekim klincima koji vrte velike pare “igrajući igrice“. I ne, ne kolutajte očima, ne radi se o debelim klincima koji bjesomučno sjede ispred kompova i igraju igrice dok im masti čepe krvožilni sustav. Ovi “klinci” vrte naše godišnje, čak i višegodišnje plaće u jednom meču, imaju sponzorske ugovore i curice trče za njima. Stoga, skuhajte si kavu ili uzmite piće, udobno se zavalite – slijedi naš članak o eSportu u kojemu ćemo vam pojasniti sve pojedinosti koje trebate znati.


Od Nintendove rukavice pa sve do ere Blizzarda, što je eSport i kako je sve započelo?

Kada pričamo o počecima eSporta, to je zapravo jako teško definirati. eSport je naziv za elektronički sport ili natjecateljsko igranje video igara. Sigurno je počelo s fliperima i arkadnim igrama pa tko ima najbolji rezultat u igraoni. Tko je najbolji u kvartu, potom sa prvim konzolama, susjedima, itd. Ekvivalent psiha u lokalnoj birtiji koji drži nenormalni rekord u Changeru, ti si drugi i mrko se gledate. Kako si u birtiji svaki dan, to je jedini čovjek s kojim nisi popio pivo.

Nintendo PowerglowZa početak eSporta možemo reći da je prvo službeno natjecanje održano davne 1972. na Stanford Sveučilištu u igri Spacewar.Glavna nagrada tada je bila godišnja pretplata na časopis Rolling Stone. Ubrzo nakon toga, točnije 1980. Atari je napravio najveće natjecanj u video igrama do tada, na The Space Invaders Championshipu natjecalo se preko 10,000 igrača. Ubrzo se Nintendo ubacio u priču. Već 1990. godine u Teksasu je održano svjetsko prvenstvo, odnosno Nintendo World Championship. Igralo se više igara gdje je trebalo sakupiti što više bodova u svim igrama.

Najpopularnije igre tog natjecanja aktualne su i danas: Super Mario Bros i Tetris. Zatim slijedi Cyberathlete Professional League 1997. godine, i dolazak PC-a, a radi se o čitavoj seriji eSport natjecanja, na konzolama i PC-u. Tada je nekako gaming postao mainstream hobi, no još će puno vremena proći da bi došao do današnje ere Blizzarda i mnogih drugih imena.

Zašto ljudi igraju „igrice“? Nemaju li pametnijeg posla?

Filozof Bernard Suits definirao je igranje video igara kao “the voluntary attempt to overcome unnecessary obstacles” (dobrovoljni pokušaj prelaska nepotrebnih prepreka). Bez obzira bile te prepreke potrebne ili ne, zahtjevaju trud i rad, a svi se mi dobro osjećamo nakon što postignemo cilj napornim radom. Ipak, u njemu je spas.

Ljudi bježe od realnosti i zabavljaju se na različite načine, čitanje knjiga, promatranjem ptica, obučavajući orlove da love dronove, gledajući filmove i serije, na kraju i igrajući video igre. Jedna velika razlika je što su video igre interaktivne, kao da čitate knjigu s više mogućih ishoda, gledate film u kojem mijenjate odluke protagonista. Sve je stvar kuta gledanja. Sigurno svatko od vas ima neku osobu u zreloj dobi (da ne budem bezobrazan, jer u redakciji imamo i stariju gospodu) koja na fejsu šalje zahtjeve za raznim “igricama”. Međutim, kada bi provodili istraživanje i pitali na cesti, ta osoba to uopće ne doživljava igranjem. Iako, to očigledno je.

Rambo thumbs upSlika koju stvaraju mainstream mediji, pogotovo oni koji samo prenose vijesti bez ikakvog istražiteljskog novinarstva, većinom prenose kako je neki klinac ušao s automatikom u školu i napravio masakar jer je to vidio u video igri. Vidio sam ja to s 10 godina i u Rambu i u Terminatoru, kao i milijuni drugih koji su gledali takve filmove i igrali te “nasilne igre” pa nismo napravili ništa. Sve to doprinosi mistifikaciji video igara i eSporta. To je kao da optužimo nogomet jer je igrač od 27 godina preminuo na terenu za vrijeme utakmice ili optužimo politički triler za ponašanje hrvatske Vlade. Eh, kakav bi to tek triler bio. Robert Ludlum je beba za nas. Međutim, generalizacija takvog oblika ne donosi ništa dobro. Mnogi pedagozi vide video igre kao izvrsnu priliku za učenje kroz zabavu, kao što smo nekad pjevali brojalice ili kao oni stariji u redakciji, lupali po abakusu (Srki tebe gledam).

Sve to možete vrlo jednostavno i zabavno pogledati i u “Why do we play video games”  videu youtube serijala Game Theory:



Demistifikacija i prihvaćanje eSporta, umjesto bježanja

Htjeli vi to ili ne, eSport je ovdje i on eksplozivno raste. Procjenjuje se da je prošle godine eSport industrija okrenula 500-750 mil. dolara. Prema projekcijama SuperData Research portala ta brojka će do 2018. narasti na 1,8 mlrd. dolara. Sasvim je logično da proizvođači i distributeri hardwarea kao što su Razer, Logitech, Roccat i Steelseries podržavaju eSport. Igrači su im zvijezde, a publika ciljano tržište.

eSport_FacebookLogitech i Razer predstavljaju glavne sponzore brojnih evenata

Međutim, u zadnjih nekoliko godina i velika imena iz drugih sektora počela su sponzorirati eSport timove i natjecanja. Najčešće se spominju Coca-Cola, American Express i Red Bulll, ali tu su bili i Nissan, Qualcomm i drugi. Prošli vikend je održan Red Bull Hearthstone Team Brawl, timsko natjecanje u online kartaškoj igri studija Blizzard. Događaj predstavljen od strane Honde i njenog Civica. Britanski The Guardian je još 2009. godine izašao s podatkom da će se ta godina pamtiti kao prva godina kada je industrija video igara u Ujedinjenom Kraljevstvu zgazila sve druge zabavne industrije, blockbuster hitove u kinima, prodaju DVD-ova i glazbenih CD-ova. To je bilo prije sedam godina. Zato se sjetite kad se priča o novom hitu ove ili one dive (ili gayboy benda) – sigurno ih je pomeo zadnji AAA naslov koji je izašao.

Hollywood više nije niti u poziciji natjecati se, kada najveći filmski hitovi poput Jurrasic Worlda i novog Bonda ne mogu pratiti jednu video igru kao što je to Halo 5 (400 mil. prvi tjedan) ili Call of Duty: Black Ops 3 (550 mil. dolara u prva tri dana prodaje). Problem je što se često propušta šira slika, da nisu potrošači samo dio priče. Industrija se širi, raste i samim time zapošljava.

Otprilike 40-45% čini ljepši spol, da, to sigurno niste očekivali

Ne možemo sa sigurnošću tvrditi koliko ljudi igra video igre, izvještaj na 17 strana rađen od raznih marketinških kompanija, agencija za ispitivanje tržišta, developera i distributera iz 11. mjeseca prošle godine tvrdi da 1,2 mlrd. ljudi igra video igre. Prosječna starost igrača je 31-34 godina, što uvelike utječe na miskoncepciju kako se igraju samo djeca. Svega 29% gamera mlađe je od 18 godina. Hrvatska je još na prelazu u 21. stoljeće imala i svoju profesionalnu gamericu.

Riječanke Anamarija “Kitiara” Pavlović, koja je po CPL-u harala igrajući Quake naslove, sponzorirana od strane HT-Hineta, danas se samo rijetki sjećaju, ali zato smo tu. Never forget, ptak, zeus, i ostali pioniri. Danas je dosta badass cura koje skillom zavrijeđuju naše divljenje, naravno ima onih koje pokušavaju to dekolteom. Mi kao pravi hardcore gameri tu priču ne pušimo. +1 za skill.

Zainab “zAaz” TurkieNa slici Zainab “zAaz” Turkie. Klikni na ime za više informacija, znamo da želiš

Kad već razbijamo mitove, profesionalni gameri u velikoj većini nisu pretili, mislim, nisu ni nešto zgodni – ja sam muško i pojam lijepog mi nije jača strana. Naravno statistike variraju o uzorku, državama i godini istraživanja, ali ova od prošle godine, sigurno nije daleko od istine. Što se još treba dogoditi kako bi se na gaming prestalo gledati s visoka?


A sad konkretno o nogometu eSporta – League of Legends iliti LoL

Trenutno najpopularnija igra na svijetu, naziva League of Legends, nadalje LoL, zapanjuje s izdanim podacima. U prvom mjesecu 2014. godine imala je 27 mil. aktivnih igrača na dnevnoj bazi, od čega  i do 7,5 mil. u isto vrijeme, te 67 mil. aktivnih igrača mjesečno. Radi se o besplatnoj igri Riot Games studia. Igra je bazirana na dosta starijem konceptu, koji je MOBA igre vratio u prvi plan, to je uvelike pospješio i izlazak Defense of the Ancients 2 pod palicom Valvea.

Igra se najčešće 5v5 igrača, koji mogu birati između velikog broja likova s kojim žele igrati, cilj je jednostavan, unišitit protivničku bazu. Međutim, eSport je mnogo više od toga. Riot Games krajem svake godine održava Svjetsko prvenstvo u LoLu, na kojem se natječu najbolje ekipe iz svih djelova svijeta. Prošle godine finale je održano u Mercedes-Benz Areni u Berlinu, godinu prije toga Sangam Stadion u Južnoj Koreji, tamo gdje se 2002. Igralo Svjetsko prvenstvo u nogometu, a godinu prije, 2013. Staples Centar u Los Angelesu. Da ne nabrajam dalje, mislim da ste shvatili.

Karte za takve događaje planu u prvim minutama ili satima

Nagradni fond za svjetsko prvenstvno u LoL-u, 2015. godine, iznosio je 2,1 mil.dolara, gdje je koreanski tim SK Telecom T1 osvojio prvo mjesto i ni više ni manje nego milijun dolara. Iako LoL po gledanosti prednjači, nagradni fond nije najveći za jedno prvenstvo. The International 2015, održan prošle godine (najprestižnije natjecanje u igri DotA 2), imalo je nagradni fond veći od 18 mil. dolara. Evil Geniuses, tim koji je osvojio turnir, otišao je kući s više od 6 mil. dolara. Baš kao što postoje klupska natjecanja u sportu, Liga prvaka, Euroliga, tako i u onom elektroničkom postoje organizacije koje rade lige i natjecanja kao Electronic Sports League, Major League Gaming, League of Legends Championship Series. Natječu se timovi ili klanovi, na tjednoj i mjesečnoj bazi – na razini države, regije i kontinenta. Konkurencija je jaka i u konstantnom porastu. Da previše ne duljimo, pogledajte sami kako to izgleda:

Ipak, budimo iskreni, to je 1% najboljih

Česte su usporedbe eSporta i sporta, pa tako i sportaša i profesionalnih gamera. Samo najbolji mogu živjeti od toga – onih 1%. Sve nas spaja entuzijazam i ljubav prema sportu, športu (ne znam šta kaže novi ministar) ili video igrama. To je ono bitno.

Što još imaju zajedničko profesionalni sportaši i ovi “masni geekovi” iz eSporta?

  • Baviti se jednim ili drugim na najvišoj razini ima rok trajanja, te ostatak života moraju živjeti od onoga što su zaradili u 10-15 godina.
  • Kako bi postao najbolji u nečemu sa čime se bave milijuni ljudi, treba predanosti, talenta i puno napornog rada. Zato se odriču društvenih života, izlazaka, daljnjeg školovanja.
  • Najbolji u svojoj igri ili sportu, su zvijezde, puno više od samo igrača. Slijede ih fanovi, imaju sponzorske ugovore i postavljaju trendove.
  • Pod iznimnim su pritiskom kada se igraju veliki mečevi, koji nose milijune, pred tisućama obožavatelja, što na stadionu, što pred monitorima ili malim ekranima.
  • Iza jednih i drugih stoje čitavi timovi ljudi, analisti, treneri, menadžeri, PR agencije. Uglavnom, najbolji u poslu.
  • Većina nas je nekad, barem rekreativno, igrala nogomet, rukomet, vaterpolo, curling, isto tako i video igre. Ista je želja djeteta kad gleda nogometnu utakmicu, kao kada gleda eSport natjecanje. On je to probao, on se može poistovjetiti. On želi raditi te driblinge, te unscope headshotove. Zabijati te fragove i skupljati golove.

Mnogi znaju priče sportaša, kakve su patnje prošli da bi bili tamo di jesu. Koliko talenta i treninga da bi postavljali rekorde, izvrsna fizička i mentalna sprema. Dok gameri “samo” igraju igrice…

Profesionalni eSport gameri provode 8-12 sati dnevno vježbajući

Žive zajedno u kući, jedu zajedno, druže se, treniraju. Biti koncentriran toliko vremena, s nevjerovatnim sposobnostima zahtjeva puno rada. Svi znaju za Boltovih 9,58 sekundi na 100m no profesionalni igrač Starcraft 2, strateške igre smještene u svemiru imao je nevjerojatnih 270-300 akcija u minuti, na tipkovnici i mišu, to je 4,5 – 5 akcija, u jednoj sekundi. Što god vi rekli, to je impresivno. Pitanje je, kako postati 1% u milijunskoj konkurenciji? Pogledajte sami u videu u nastavku… koliko vas može ovo? Ako ste vidjeli svakog protivničkog igrača kojeg je ubio – plaćam pivo. Shoutout Smokiju i Vugi, jer me neće tužit za prava, copyright itd. Za pjesmu ne znam doduše. Btw, domaći dečko.


Mnogi u eSportu, gamingu i samim video igrama vide samo loše i zlo – Strah od nepoznatog?

Možemo nabrajati kako dobro utječe na koncentraciju, koordinaciju oka i ruke, brzinu donošenja odluka, sposobnosti zapažanja detalja i još nekoliko stvari. Također, većina njih ima i fizičke treninge kako bi tijelo moglo podnositi takve napore, no bez obzira na sve, dobre i loše strane, tu je. Došlo je i ostat će.

Zašto od nečeg neizbježnog okrenuti glavu? Umjesto da izađemo u susret, naučimo nešto o tome, naučimo kako se nositi s time. Škole i fakulteti u Zapadnoj Europi uvode satove eSporta i nude ga u raznim oblicima. Kao kolegije, kao van-nastavnu aktivnost. Dok se mi sporimo oko vjeronauka, umjesto da uvedemo informatiku u osnovne škole i pojačamo program u srednjim školama.

eSport industrija vapi za menadžerima specijaliziranim za to područje. Pa i Mamićev sin je neki menadžer, a ne biste mu dali da vam vodi poslovnicu. Treba pravnika za mnoga nerješena pitanja, treba psihologa da pomogne igračima kako se nositi s pritiskom, ali, mi ćemo to sve odbaciti, kao što se Split odriče festivala (jer je kao glasno i smeta im, smeta im smeće poslije Ultra Music Festivala, a OVAKO nas stranci vide, niste zaslužili UMF, iako nisam fan, samo radi vas idem ove godine).

Biti prorok u Hrvatskoj nije teško. Pogledajmo zapadno, tamo gdje se donose čak i „naše“ političke odluke. Tamo gdje je eSport sastavni dio zabavne industrije. Vidjet ćemo što dolazi, samo je pitanje vremena. I još jedno pitanje, kako ćemo se mi nositi sa time kada dođe?

Umjesto pisanog punchlinea, ostavit ćemo video.

Objavio Luka "level" Marušić

eSports enthusiast

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *