Računalna animacija prisutna je u animiranom filmu glavne struje više od dvadeset godina i ne predstavlja nikakvu posebnu novost, a njezina upotreba u videoigrama i softveru raznih namjena također je već opće mjesto. U umjetničkom animiranom filmu nešto su noviji trendovi sve intenzivnijeg miješanja računalne animacije i klasičnih animacijskih tehnika (crteža, kolaža itd.), koji ujedno predstavljaju i stilsko sredstvo za tematsko istraživanje i spajanje inspiracija iz raznih razdoblja. Mogućnosti računala u umjetničkom stvaralaštvu međutim su daleko od potpuno istraženih pa digitalna sfera svakom godinom sve više postaje prostorom animacijskog eksperimenta. Ovogodišnji Animafest iznimna je prilika za promatranje upravo toga smjera suvremenog animiranog filma. Pritom se ne radi tek o eksperimentalnim filmovima, već je velik broj i onih narativnih koji se kulturom računala, videoigara, društvenih mreža ili već pomalo zaboravljenog chata putem 56kbit/s veze služe kako bi ispričali uzbudljive, dirljive, društvenokritičke ili humorne priče.


Festivalske iskaznice u pretprodaji su po cijeni od 150 kuna u sustavu Kupiulaznicu.hr te omogućuju ulaz na sve projekcije osim svečanog otvorenja.

https://animafest.kupiulaznicu.hr/


Prije svega, ljubitelje digitalne animacije, ali i sve poklonike neistraženih obzora digitalne tehnologije zanimat će film Rugoba (Ugly, Njemačka) Nikite Diakura iz Velikog natjecanja kratkometražnog filma Animafesta 2017. Riječ je o radu koji moguće predstavlja i potpuno novu paradigmu računalne animacije – to je kombinacija dinamičke simulacije (koja sugerira proizvoljnost) i lutka filma rađena u programu Cinema 4D na način da omogući nesavršenost, slučajnost i spontanost, čime i jedinstvenu osobnost likova. Ovo istraživanje softverskih mogućnosti u umjetničkom stvaralaštvu koje se koristi algoritmima za simulaciju gravitacije, trenja, napetosti i vjetra kao osnovnom metodom otvara neistražena polja glitcha i ulazi u samu strukturu digitalnog koda. Kod se pri tome ne otkriva kao neutralno sredstvo, već kao kompleksni i kontingentni samostalni jezik. Uobičajena „pozadina“ grafičkog prikaza, pokretač (engine), modeliranje dinamičke tkanine (cloth dynamics) ili simulacija čestica (particle system), uparena s izostavljanjem tradicionalnih animacijskih međupoza pripovijeda koherentnu priču o napušenom poglavici i mačku u devastiranom svijetu. Otprilike polovicom filma, Rugoba počinje pokazivati svoje „šavove“ – poligone i vektore od kojih je sastavljena. Usprkos naslovu i temi filma, Rugoba je sve samo ne ružno djelo, originalne i inspirativne slike kojom dominiraju ljubičasto-ružičaste nijanse. Nikiti Diakuru, alumniju uglednog Royal College of Art, ovo je nakon Studentskog natjecanja i Muhe na prozoru iz 2010. drugo sudjelovanje na Animafestu.

Film Promjena (Change, Kanada, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) Jonathana „Jonnyja“ Ostrema pred gledatelja pak postavlja pitanje: „Kada teksture koje naizgled nasumično proizvode računala počnu izazivati sasvim ljudske senzacije i promatrač nikako ne želi prekinuti putovanje njihovim ‘brjegovima i dolinama’ – trebamo li se zabrinuti za sudbinu čovječanstva ili radovati novom mediju umjetnosti?“ Izvorno nastao kao istraživanje procesa eksperimentalne animacije, renderiranja i osvjetljavanja, te kao „ispitivanje prolaznosti“, rad ovog vankuverskog umjetnika još je jedan prilog njegovu razmišljanju o „izražajnim potencijalima tehnologije“, započetog diplomskim filmom O.

Za ljubitelje eksperimentalnog filma i istraživače digitalne tehnologije tu je i Orogeneza Borisa Labbéa (Orogenesis, Španjolska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) u kojoj autor spaja kompjutorsku animaciju, fotografije i modele u jedinstvenu vizualnu manipulaciju kojom rastače i sklapa planinske masive poput pijeska te postiže opipljiv dojam tekstura. Labbé se uz pomoć digitalne tehnologije neprestano otima uobičajenom kronotopu klasične kinematografije, oslanjajući se na loop, cikličko vraćanje istoga u potrazi za duhovno-estetskom obnovom. Ovaj džak prestižne angoulêmske škole na Animafestu se predstavio prošle godine prvim profesionalnim radom Rizom. Rijetko postignuće uzastopne kvalifikacije u Veliko natjecanje, kao i posebna nagrada dodijeljena mu u Annecyju 2012. za diplomski film, ne govore međutim dovoljno o njegovu djelu koje treba vidjeti u pokretu.

Prosječno obaviješteni konzumenti popularne kulture već znaju da je kompjutorskim igrama nezavisne produkcije moguće pripovijedati zanimljive i vrijedne priče, tim više ako na njima surađuju i vrhunski animatori, ilustratori i grafički dizajneri. Ali što ako je riječ o masovno popularnoj, nasilnoj mainstream videoigri? Može li njezina estetika biti sredstvom vrijednog umjetničkog djela, a ne tek neambiciozne machinime? Na Berlinaleu, gdje je novi film Jonathana Vinela (koji je i ranije koristio engine kompjutorskih igara za filmske potrebe) Martin plače (Martin Cries, Francuska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) premijerno prikazan, misle da može. Štoviše, Vinel je liebling toga festivala na kojem je 2014. osvojio Zlatnog medvjeda u kategoriji kratkog filma za As Long as Shotguns Remain te 2016. prikazao film Our Legacy. Martin plače smješten je u svijet Grand Theft Auta, no uz to što je često vrlo duhovit u ironičnim referencama na njezine uobičajene mehanike i motive, film prenosi osjećaje gubitka, čežnje, boli i bijesa te raspravlja o značenju prijateljstva i smislu destruktivnosti dok njegov junak luta bespućima dobro poznatog virtualnog prostora.

Kada je riječ o estetici videoigara pozornost valja skrenuti na još dva filma iz programa ovogodišnjeg Animafesta. Gamer Girl (Natjecanje hrvatskog filma) Irene Jukić Pranjić zanima se suvremenom ženom u ironično-grotesknom modusu patrijarhalnog poretka (opterećenjem kućanskim poslovima, odgojem djece, karijerom i zadovoljavanjem muškarca) no oduševljava upravo smještenošću protagonistice u kompjutorsku igru privlačne arkadne estetike 90-ih, kompletno s MIDI zvukom i pikselastom grafikom. Amalimbo (Švedska/Estonija) Juana Pabla Libossarta pak, uz to što je i općenito nezaobilazan film Velikog natjecanja kratkometražnog filma, grafičkim stilom priziva najbolje nove nezavisne videoigre. Fascinantan svijet bogat distopijskom atmosferom stvorenom eksperimentalnim miješanjem tehnika (2D, rotoskopija, kompjutorska obrada) za koje je zaslužan genijalni mladi estonski animator Roland Seer donio je Juanu Pablu Libossartu nominaciju za Europsku filmsku nagradu na festivalu u Veneciji.

Uvjetno rečeno nostalgičarima, odnosno svima koji su barem jednom lutali virtualnim prostranstvima u potrazi za ljudskom bliskošću, toplo preporučujemo i Bujicu ljubavi (Lovestreams, SAD, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) Seana Buckelewa – autora koji se još u studentskim danima istaknuo sklonošću prema estetici 1980-ih, da bi se u Bujici ljubavi pomakao nešto unaprijed, do kraja 1990-ih, odnosno vremena u kojem je chat pogonjen 56 kbit/s vezom dominirao sferom virtualnih druženja i simpatija. Riječ je o jednoj od najljepših ljubavnih priča ovogodišnjeg Animafesta, feel good filmu koji slavi različitost i globalno zajedništvo, ali i upozorava na „digitalizaciju“ naših emocija. Buckelew je član umjetničkog kolektiva Late Night Work Club (film Bujica ljubavi dio je njihova drugog omnibusa Strangers koji slijedi iza nagrađivanog Ghost Stories), a surađivao je i s Arctic Monkeysima, Zacom Efronom i autorima dokumentarnog filma o dobitnici Nobelove nagrade Nazvao me Malala.

Kao stručnjak za digitalne vizualne efekte na holivudskim blockbusterima Doktor Strange, Kapetan Amerika: Građanski rat i Cloud Atlas radio je i Kariem Saleh, autor filma Krastačina pjesma (Song of a Toad, Njemačka, Natjecanje studentskog filma) pa će profesionalcima iz ovoga polja biti zanimljivo vidjeti kako je svoje znanje primijenio u umjetničkom animiranom filmu. U Natjecanju filmova za djecu i Hrvatskom natjecanju prikazuje se i rad Mišo i Robin: „Kampiranje“ Vjekoslava Živkovića i Denisa Alentija, dvojca koji je napravio niz interaktivnih slikovnica i uspješnu edukativnu aplikaciju za najmlađe pod imenom Foofoo kids.

Kada je riječ o kritici novih i „tradicionalnih“ medija, pozornost treba obratiti na: Život (LIFE, Njemačka, Natjecanje studentskog filma) Lorenza Vettera, u kojem antropomorfne ličinke u raznim svakodnevnim situacijama pružaju jasan komentar otuđenja uzrokovanog pametnim telefonima; Tišinu Aimee Chang (Silent, Tajvan / SAD, Natjecanje studentskog filma) – nesvakidašnji prikaz nepregledne mase različitih govornih i slušnih uređaja koji danas opterećuju naše uši i usta; te izuzetnu parabolu o isključivanju i strahu od drukčijeg Ne baš ljudi (Less Than Human, Danska, Natjecanje studentskog filma) Steffena Lindholma koji se koristi gorko-slatkim motivom pacificirane zombi apokalipse i sugestijom reportažnog postupka kako bi ispričao sudbinu getoiziranih živih mrtvaca koji u ljudi i dalje izazivaju zazor i strah iako su njihova razočaranja i nadanja – sasvim ljudska.

Naposljetku, za ljubitelje eye candyja računalne animacije tu su: Unutarnje svjetlo (Inner Light / Rusija / Natjecanje studentskog filma) Andrewa Katsube koji između rotoskopije, 2D i 3D animacije nalazi mjesto upečatljive igre svjetla i sjene te razvidne alegorije o postojanju klasnih razlika; Bijela kutija (The White Box, Rumunjska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) Mihaia Pacurara – znanstvenofantastični film koji eklektički koristi eksploziju različitih tehnika kako bi prikazao društvo bliske budućnosti koje živi u metamorfnoj virtualnoj stvarnosti i govori jezikom mistike, matematike, reklama, birokracije i filmskih referenci; Gokurosama (Clémentine Frère, Aurore Gal, Yukiko Meignien, Anna Mertz, Robin Migliorelli, Romain Salvini, Francuska, Natjecanje studentskog filma) za ljubitelje suvremene japanske ikonografije i „glatkog“ 3D-a; postapokaliptični kineski 3D kolaž Životinjska godina (Animal Year, Zhong Su, Veliko natjecanje kratkometražnog filma); te Astronaut od perolaka (Astronaut of Featherweight, Natjecanje hrvatskog filma) – završetak znanstvenofantastične trilogije jednog od najvažnijih hrvatskih autora mlađe i srednje generacije Dalibora Barića koji pruža briljantnu optičku i zvučnu kakvoću nastalu intermedijalnom rekombinacijom bogate žanrovske found footage povijesti kojom filmski zapis uzdiže na razinu memorije cjelokupnog čovječanstva.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *