Sva prašina koja se unazad nekoliko mjeseci dizala oko novog Dooma napokon se opravdala svim mogućim recenzijama, uključujući i našom, koju vam danas donosimo u suradnji s tvrtkom Zenimax. Odmah na početku možemo biti izravni – Doom je uspješno rekreirao old school pristup kojeg je koristio u svom originalu iz davne 1993. godine, pristup gdje niste trebali previše mozgati već biti brzi, pucati u sve pred sobom i tamaniti razne beštije. No, na današnjem tržištu igara teško je biti originalan, gdje se postavlja pitanje – traži li moderan gamer i dalje pucačine s korijenima iz prošlog desetljeća? Za početak vam ostavljamo jedan in-game video od prošlotjednog streama (Fiuman Official), čisto da odmah vidite kako igra izgleda u akciji, a u nastavku vam donosimo dojmove!


Ono što vam novi DOOM nudi je nešto brzo, glasno, nasilno i vrlo zabavno!

Developeri tvrtke ID ranije su pokušali dočarati svijet originalnog naslova. Doom 3 bila je vrlo dobra igra kojoj je u konačnici falilo ono nešto da u potpunosti dopre do obožavatelja serijala. Nova tehnologija implementirana je kako bi se koncept što bolje približio novoj generaciji igrača koji žude za boljim grafičkim prikazom onog što igraju na svojoj omiljenoj platformi. S druge strane, naslov iz 2004. godine ubacio je i novi, možda i pretjeran naglasak na horor elemente koji nije pretjerano dobro prenesen publici. Novi Doom se vraća korijenima i to se osjeti u svakom trenutku Singleplayer kampanje. U svakom trenutku svjesni smo da je riječ o jednoj grafički prelijepoj igri koja je u isto vrijeme groteskna te lišena svega što smo možda zamjerili prethodnom naslovu. Na neki način ostavlja se dojam da je ovoj sagi bio potreban put od odličnog, brzog FPS žanra, preko nestabilnog pronalaženja u modernoj eri video igara, do uspješne interpretacije onog što Doom u svojoj srži jest i nikada ne želimo da bude nešto drugo.


Koga briga za priču, dajte nam motornu pilu i gomile mesa!

Doom kreće opako i ravno u glavu! Budite se kratkotrajno vezani u lancima, te odmah kreće silovita bitka za preživljavanje i bijeg iz ustanove u kojoj se nalazite. Naravno, da biste to uradili morate razoriti horde čudovišnih kreacija koji vam se putem nameću. Sve to odvija se na već ranije poznatoj planeti Marsa gdje je takozvana United Aerospace korporacija izgradila svoju instalaciju prepunu laboratorija, hangara i bunkera u svrhu izvođenja znanstvenih eksperimenata. Ukoliko ste igrali bilo koji Doom naslov ranije, ovakva priča vam neće biti pretjerano strana s obzirom da igra na neki način rekreira uvijek jedno te isto. Ono što zamjeramo novoj inačici jest upravo pokušaj da se unese neki veći smisao cijeloj naraciji. Priča simultano pokušava spojiti svo to nerealno ludilo koje se oko vas dešava s nekakvim razumnim objašnjenjem, što je u konačnici pomalo i smiješno s obzirom da igra posjeduje nešto puno važnije za što bi se mnogi drugi naslovi pomamili, odnosno odličan gameplay koncept!

Napucavanje oružjima poput sačmarice ili pak futurističkim inačicama kojekakvih automatskih pušaka vrlo je zadovoljavajuće, a mislim da ne treba spominjati onaj trenutak u igri kada počnete vitlati motornom pilom koja je oduvijek bila zaštitnički znak protagonista oko kojeg se priča odvija. Ubojstva su vrlo grafički nasilna, vrlo dobro animirana, posebno s uvođenjem combo poteza. Nakon što neprijatelja spustite na određenu količinu preostalog zdravlja koristeći se primarnim ili sekundarnim oružjem isti će početi svijetliti žutom bojom. Ovo je trenutak u kojem možete izvesti poseban combo potez te odratiti takozvani “Glory Kill” što je u principu brutalna egzekucija. Takvi potezi neće vas nagraditi ničim unutar same igre, no dati će vam nešto puno dragocjenije, a to je osjećaj zadovoljstva u svakom trenutku igranja.


Novi sustav napredovanja uz zanimljive trofeje i easter eggove

Novi Doom ipak nije samo grafički redizajn već su uvedeni i neki noviteti do sada neviđeni u ovom serijalu. Oni se pojavljuju u pogledu napredovanja našeg protagonista te sustavu unaprjeđenja oružja ili vještina koje može koristiti. Oružja imaju dva dostupna utora za modifikacije koje se mogu mijenjati u bilo kojem trenu te se svaka od njih naknadno može i unaprijediti bodovima koje zarađujete kroz borbu. Isti se mogu iskoristiti i za unaprjeđivanje oklopa, zdravlja te municije kojom punite oružja. Predstavljen je i interesantan sustav runa koje vam daju posebne moći. Rune sakupljate otkrivajući skrivena mjesta na mapi. Veliko iznenađenje je gomila trofeja i tajni koje na mapi možete otkriti. Ovo je vrlo zadovoljavajuće ukoliko ste kolekcionarska duša iako vas odmah moramo upozoriti da nažalost ovo za sobom vuče i prilično loše i nezgrapno odrađeno praćenje mape. Naime, kada uđete u vaš izbornik pri igranju, otvoriti će vam se mapa na kojoj možete locirati sebe te misije i bonusi za koje ste se pribilježili. Mapa je, moramo istaknuti, jako loše odrađena. Kako kroz igru napredujete suočiti ćete se sa sve većim prostorima i okruženjima, ponekad izgrađenih i na nekoliko razina. Developeri su se odlučili “olakšati” nam pritom s trodimenzionalnim prikazom koji zna biti jako zbunjujuć te zna biti vrlo iritirajuće na njoj se snalaziti. Zbog toga često ostajemo neodlučni da li je problem u činjenici da gubljenje po razinama u prostoru zna stvoriti mali predah od dobre zabave ili je jednostavno kriva mapa.


Multiplayer tradicionalno nebitan, iako je pokušaj donekle dobar

Koliko god Singleplayer kampanja bila zabavna, njoj kad tad dođe kraj. Nakon od prilike 15 sati igranja uz solidno usputno sakupljanje trofeja naći ćete se na kraju priče. Većina fps igrača u ovom trenutku prelazi na Multiplayer. Nažalost, ovo je treći minus kojeg dajemo novom Doom naslovu. Imamo osjećaj da Multiplayer jednostavno nikada neće zaživjeti u ovom serijalu. Modovi koje možete zaigrati nude brzi sistem napucavanja po uzoru na stare arena shootere poput Quake igara, posebno kada uzmete u obzir da u ovoj igri nemate reload oružja, no tu kao da cjelokupni dojam završava. Postoje poneki osvježavajući zapleti poput mogućnosti da iskoristite runu koju ste pritom pokupili te se pretvorite u čudovište koje pred sobom s lakoćom tamani suparničke igrače, no sve skupa će vam vrlo brzo dosaditi. Tu je i sučelje u kojem možete doraditi izgled vašeg vojnika opremajući kozmetičke dodatke ili mijenjati boje no ništa pretežno bitno da bi vas dulje držalo zagrijanima.


Doom je vratio staru slavu, ali samo kao singleplayer

Iako prilično nemaštovit Multiplayer, pokoji problemi sa snalaženjem kroz sučelje te pomalo nepotrebno filozofiranje oko određenih segmenata priče, Doom je po mom mišljenju uspješnica. S obzirom da se ni u ranijim naslovima nismo oslanjali na Multiplayer, mislim da to ne treba ni očekivati od novog nastavka, već se koncentrirati na Singleplayer koji je uvijek i bio u prvom planu. Treba pohvaliti i pozdraviti cjelokupni osjećaj nostalgije kojeg ova video igra ostavlja na sve igrače koji su odrasli uz prva dva nastavka. Grafički igra izgleda fenomenalno što je dobar gameplay približilo mlađim generacijama. Kontrole su stabilne te činjenica da sam igru osobno odigrao na Xbox One konzoli i pritom se nisam susreo s problemom adaptacije na kontoler, ukazuje na dobro odrađen posao prilikom prilagodbe igre za konzole. Doom je konačno pružio ono što smo od njega uvijek i očekivali: vrlo dobru, staru, ali uvijek dobrodošlu zabavu!

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *