Vjerojatno ste se do sada susreli s onim upitno zabavnim raspravama u PC časopisima i na raznim forumima u kojima se nova generacija igrača razbacuje s hvalospjevima o modernim dodacima za igranje, dok ona starija pobija svaku pozitivnu stvar istih, ističući ogromnu cijenu i plaćanje poreza na budale. Iako se s jedne strane slažemo s onom „starom gardom“ Quake i UT fanova – skupa periferija ne čini dobrog igrača, s druge, ipak, priznajemo da je postala standard u industriji.

Mudro odabrana periferija svome vlasniku ne može nabit brdo iskustva preko noći, ali može itekako olakšati svakodnevne slatke muke u istima. Osim toga, udobnost se ne osjeti samo pri igranju, nego i u samom radu na računalu. Iz tog razloga se u sljedećih nekoliko stranica budemo raspisali o začetcima ovakve vrste periferije, njenim prednostima i manama, te što predstavlja trenutni best buy na današnjem tržištu.

Sve je započelo s Logitechom, tamo davne 2002. godine

Kada je Logitech prije nešto manje od 13 godina prvi puta predstavio model MX-500, usmjerenog prvenstveno online igračima i onima željnih kvalitetnije periferije, konkurencija se nasmijala te nastavila s izradom svojih miševa namijenjenih uredskom radu, koji, ruku na srce, do dana današnjeg nisu vidjeli onoliki napredak koliki su vidjeli miševi u industriji video igara. Nakon odličnog Logitechovog uspjeha na tržištu, bilo je vrijeme za nasljednika kojeg je predstavljao model MX-510.

Logitech je napravio pravi potres na tržištu periferija, jer su spomenuti miševi bili ono nešto što si je svaki ljubitelj online igranja, neovisno radilo se o FPS-u, RTS-u ili nećem trećem, jednostavno morao priuštiti – ili barem isprobati. Tadašnja kutija spomenutih miševa sadržavala je naljepnicu s opravdanom cifrom od 350 kuna, koja je sama po sebi zahtjevala dugotrajno navlačenje roditelja za rukav. No, isplatilo se.

S vremenom su niknule i prve gamerske tipkovnice, kao i puno bolje optimizirani softver – koje je tržište prihvatilo otvorenim rukama, a zadržalo čvrstim zagrljajem.  Ne dugo nakon Logitechovog uspjeha pojavili su se konkurenti u obliku Razera, Gigabytea, Saiteka, Mad Catz, svemogućeg Microsofta te nekih manje poznatih brandova. Svi su imali isti cilj – vladati gaming scenom periferije.

Ipak, Logitech je tada bio na tronu s ogromnim udjelom na tržištu, provjerenom Švicarskom kvalitetom i odličnom korisničkom službom.

13 godina kasnije, tko su vodeći brandovi?

Iako smo spomenuli više od šest brandova koji su imali svojih uspona i padova, na kraju je, kao glavni konkurent Logitechu, isplivao samo Razer. Izuzetno jak marketing i donekle zanimljivi proizvodi prozvali su njegovu periferiju idealnim odabirom za „profesionalnog gamera“.

Svoj brand zabetonirao je prisustovanjem na svim vodećim eventima, sponzoriranjem klanova te aktivnim nagradnim igrama. U jednom trenutku je iskoristio Blizzardovu poziciju na tržištu video igara te je kroz njihovo partnerstvo proizašla jedna cijela linija brandirane StarCraft periferije, usmjerene isključivo Blizzardovim fanovima. Odličan potez koji smo, u jednu ruku, očekivali od Logitecha. Ostali konkurenti nažalost nisu uspjeli držati korak uz njihov uspjeh, kvalitetom izrade možda u nekim slučajevima i mogu konkurirati, pa čak i cijenom, ali samim brandom i raznovrsnošću ponude nikako. Da, Mad Catz, tebe gledamo.

Nazad na miševe, koje su glavne prednosti gamerskih miševa?

Kada su u pitanju miševi, oni u ovoj kategoriji (neovisno radilo se o Logitechu ili Razeru) nude znatno više u odnosu na svoju uredsku braću. Osim bolje ergonomije i veće slobode modificiranja (poput dodavanja utega i programiranje dodatnih tipki po želji), nude puno veću rezoluciju očitavanja (DPI), dodatne stavke poput HyperScrolla i mijenjanje DPI-a u letu, pa sve do kvalitetnije izrade koja se kod skuplje periferije itekako osjeti, ali i vidi.

Nakon što isprobate nekoliko miševa shvatit će te da se jačina klika, kao i njegov zvuk, mijenja od modela do modela.  Iako sada ne bi htjeli duljiti s detaljima, dobro je za znat kako Razer u novijoj seriji ima duži hod i višlji ton klika, te nešto lakše kućište, dok se Logitech iz serije u seriju okreće prema nešto tišem tonu kliku, kraćem hodu tipki i težem kućištu. I jedan i drugi proizvođač su imali svoje izlete u kategoriju bežičnih miševa, gdje je, po mišljenju autora, Logitech obuhvatio veći dio tržišta i kvalitetnije izradio iste. Jedan od bežičnih modela kojeg bi voljeli istaknuti jest Logitech Performance MX.

Razer pak s druge strane voli isticati pozlaćene konektore na svojim miševima, brojne tipke na određenim modelima poput Razer Nage te napredne senzore koji krase miševe višlje kategorije. Ono što moramo priznat jest da je Razer itekako inovativan kod imena svojih periferija, izostavlja brojeve te se u potpunosti fokusira na životnjski svijet reptila. U odnosu na Logitech nema toliko brojnu ponudu, a cijenom se pozicionira kao premium gaming proizvod te nerijetko miševi slične performanse koštaju i do 200 kn više od konkurencije.

Osim Razera i Logitecha voljeli bi još istaknuti i Saitek koji je sa svojom serijom R.A.T. uspio dotaknuti onaj dio tržišta koji je još poprilično neiskorišten. Naime, R.A.T. miševi svome vlasniku daju slobodu modificiranja, odnosno prilagođavanja svakog pojedinog elementa miša njegovoj ruci.

Hyperscroll – scroll kotačić na drogama

Sto je to DPIJoš jedna u nizu Logitechovih inovacija na tržištu periferija koji itekako olakšava svakodnevni rad s datotekama u programima koji od vas zahtjevaju „trganje“ scroll kotačića. Iako je aktivacija istog u početku bila jako loše riješena (hyperscroll bi aktivirali pomoću tipke na poleđini miša) s novijim modelima se problem polako uhodava. Primjerice, Logitech G9 je spomenutu tipku sakrivao na poleđini kućišta, dok su modeli Performance MX i G700 tipku držali odmah pored kotačića, što je itekako korisno ukoliko se svakodnevno družite s raznim datotekama ili podužim listama. Razer, nažalost, istu tehnologiju nije uspio realizirati u punom svjetlu.

The ultimate D-Link Troubleshoot guideEpson printer doesn’t recognize the Ink Cartridge

 

Što je to DPI i kakvu ulogu ima?

DPI predstavlja skračenicu naziva Dots Per Inch, odnosno broj točkica koje miš očitava po jednom inču. U začetcima laserskih i optičkih miševa se kvaliteta istih najčešće mjerila u DPI-u – što više, to bolje. No, nažalost, danas ista ta brojka podliježe marketingu. Nerijetko će te se susresti s nekim novijim mišem čije specifikacije prelaze 4000 DPI-a, što je pretjerano i zapravo pri igranju nećete primjetiti nikakvu razliku između miša s 1800 Dpi-a i miša s 5700 DPI-a. Ono što se pak u svakodnevnom radu itekako osjeti jest mijenjanje DPI-a u letu – vrlo korisna stvar pri radu s grafičkim programima gdje je kontrola nad svakim pixelom itekako bitna.

A što s podlogom, koliko je bitna?

Iako se većina današnjih miševa hvali s odličnim laserom i čitanje pokreta na skoro pa svim podlogama, uključujući i staklo, svejedno niti jedan od njih neće biti nezahvalan ako ga se postavi na kvalitetnu podlogu. Razer je među prvima počeo izrađivati odlične podloge te je čak i dan danas na vrhu s modelima Goliathus Speed i Goliathus Control. Iako mu se kao konkurent pridružio isto toliko kvalitetan SteelPad, Razer se s cijenom uspio pozicionirati ispod 150 kuna te je samim time osvojio naše radne stolove. U prosjeku im jedna podloga traje od tri do četiri godine, ovisno o tome što radite (pijete/jedete) za stolom.  Svakako nabavite ako već niste.

Razer Goliathus Podloga 3

 

 

 

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *