Esports klađenje je budućnost naših kladionica?

Svi smo na vijestima vidjeli onu sliku financijski nepogodnih građana u kladionici. Znate onu, s parkiranim biciklima punim smeća ispred kladionica, koja implicira da je socijala naše države pokupila svoj mizerni ček od 800 kuna i zaputila se u kladionicu.

Političari su, naravno, skočili na tu sliku. Kako se ti građani usuđuju trošiti 800 kuna koje bi trebale služiti za osnovne životne potrebe? Neki od njih su čak i predložili da se, umjesto pozamašne sume od 800 kuna, socijali naše države daju tzv. “food stamps” koji će garantirati da novac ide za brašno i ulje, a ne u Germaniu. Naravno, svi znamo da je 800 kuna nedovoljno za osnovne životne potrebe, tako da je svakako bolja ideja dati ih kladionici za jedan u milijun šansu da će im se život promijeniti.

Naravno, svi znamo da im se život u kladionici neće promijeniti, jer je sportsko klađenje previše nepredvidivo. Jedan moj dugogodišnji prijatelj je strastveni kladioničar, netko bi rekao ovisnik o tom, no to su teške riječi. Kladi se isključivo na nogomet. Ne mogu vam reći koliko puta je napravio “ziher” okladu na koeficijent od 1.10, iliti +100. U terminima kladionice, ovakav koeficijent znači da je ishod praktički garantiran, te je stoga potrebno uložiti poveći iznos kako bi garantirana nagrada bila vrijedna igračevog vremena. Logično, moj prijatelj bi uložio iznos od tisuću kuna nadalje kako bi zaradio bar stotinjak kuna od cijele stvari, ili bolje reći, kako bi bila isplativa. Nakon par sati, tim kojem je postavljen 1.10 koeficijent je izgubio, a moj prijatelj je izgubio preko tisuću kuna, i živčani slom je uslijedio.

Što nam to govori? Mnogo stvari, no jedna od njih je ta da je sportsko klađenje, a posebno nogometno klađenje, koje je daleko najpopularnije kod nas, nepredvidivo. Fiksevi i ziheri na stranu, u utakmici od jedanaest protiv jedanaest protivnika jednostavno ima previše varijabli čak i za najosvještenijeg kladioničara. Što ako se napadaču taj dan ne da igrati, ili je, ne daj Bože, istegao mišić? Što ako su se prethodno dogovorili da će to biti malo više prijateljska utakmica nego što bi trebala biti? Kaos na sve strane.

Esports klađenje obećava promjenu u tom aspektu. Iako većina gleda na igranje video igara kao manje ozbiljnu aktivnost od igranja nogometa, oni koji su upoznati s Esports scenom znaju o čemu pričamo. Esports timovi su posvećeni, puni mladog talenta koji je gladan slave i novca koje neće dobiti ako ne pobijedi protivnika. Timovi su više nego upola manji naspram nogometa: prosječni CS:GO turnir uključuje petoricu protiv petorice, time eliminirajući malo onog kaosa o kojem smo pričali. Također, za razliku od profesionalnog nogometaša, profesionalni video igrač teško ovisi o svakoj od svojih performansa. “Off day” veznog igrača u Barceloni ga neće previše koštati. Ima ugovor, ima ogromnu plaću, te uvijek može svaliti odgovornost na deset ljudi u svom timu, da ne pričamo o treneru. Usporedite to sa jednim junglerom koji se natječe u DotA 2. Samo jedna loša performansa je dovoljna da se menadžment zapita: možemo li naći bolje od ovog? Na kraju krajeva, postoji puno više dobrih junglera nego ljudi koji mogu brzo trčati 90 minuta u kontekstu nogometne utakmice.

Samim time, Esports klađenje je daleko sigurnije, da ne kažemo profitabilnije, od sportskog klađenja. No tu dolazimo do najbitnijeg pitanja. Kako to objasniti našim građanima? Na kraju dana, mi smo Hrvati, a Hrvati su dobri u nogometu. Moglo bi se raspraviti je li nam to ugrađeno u DNK, no svakako je ugrađeno u našu kulturu. Performansa Modrićevog tima na Svjetskom Kupu je samo potvrdila ono što smo već svi znali: u Hrvatskoj, nogomet je kralj, a nogometaši žive kao kraljevi (dok god igraju za strane klubove).

Usporedimo to sa našim gledanjem na video igre. Zaustavite deset ljudi na ulici i pitajte ih koliko ozbiljno shvaćaju video igre. Ako niste igrom slučaja nabasali na nekog studentskog gamera, odgovori će rangirati između “Misliš Jackpot igre?” do “Pa na to moj sin gubi vrijeme umjesto da uči”. Prije desetak godina, igranje video igara, bilo online ili offline, je javnosti bilo komparabilno pecanjem uz pomoć koplja, a ne udice. Ekscentrični hobi kojim se možeš baviti ako ti donosi užitak, no koji nema previše smisla. Sad već imamo neke lokalne turnire u popularnim video igrama, i ti turniri čak imaju novčane nagrade. Naravno, te nagrade su mizerne, jer naša vlada, za razliku od ostalih, printa novac većinom za sebe. Ne vole share-ati. No nagrade su tu. Nažalost, ono što još nije tu je promjena javne percepcije.

Što se tiče javnosti, video igre su i dalje gubitak vremena, i dok će švedski roditelji možda ohrabrivati svog talentiranog 15-godišnjaka da se posveti mogućoj karijeri u CS:GO, hrvatski roditelji će ga svako malo isprebijati jer gubi previše vremena na kompjuteru. Iako bi taj 15-godišnjak mogao postati sljedeća Esports senzacija, što se hrvatskog roditelja tiče, on gubi vrijeme na gluposti i bolje bi mu bilo da je od malena trenirao nogomet. Da se posvetio nečem važnom, možda bi jednog dana igrao za Rijeku, a ovako samo kvari leđa.

Uz ovakav mentalitet, kako građane educirati o Esports bettingu i objasniti im da je njihov novac puno sigurnije uložiti na Dignitas nego na Barcelonu ili Starburst? Nema jasnog odgovora, a i kad se taj odgovor predstavi, kao i sve ostalo u našoj naciji, uključivat će dug i bolan proces. Dok su građani ostalih zemalja objeručke prihvatili Esports turnire i navijanje za timove u istima, kod nas je nogometni meč u F-ligi i dalje zanimljiviji od okršaja Fnatica i Clouda u finalu najprestižnijeg turnira.

Sve se nekako svodi na tehnologiju i naš pristup istoj, zar ne? Činjenica da smo slavni po najsporijem internetu u Europi bez sumnje doprinosi ovako stagniranom razmišljanju. I tako se čini da su naši građani, od socijale pa do mog financijski stabilnog prijatelja, osuđeni bacati novac na nepredvidivo nogometno klađenje naspram puno stabilnijeg Esports klađenja. Dok nas par prati finale IEMa, ostatak populacije će rađe pogledati Tottenham protiv Liverpoola te provjeriti koeficijent u potonjoj igri. Htjeli mi to ili ne, čini se da ima još par desetljeća dok se Esports, a kamoli Esports klađenje, primi u našim prostorima. Dotad, naši najmiliji će nastaviti gubiti tisuće kuna na takozvane zihere u premijer ligi.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *