U to vrijeme, 2003. često sam na svim internetima koje sam našao znao nabasati na izvjesni Morrowind. Svatko i njegova mama su ga hvalili: “Ideš kud hoćeš, radiš što hoćeš, možeš spasiti svijet, možeš svirati lutnju u nekom bircu”. Priča, RPG elementi, kompleksnost – sve je bilo pohvaljeno, ali nisam obazirao pažnju na to. Onaj dio o lutnji me zanimao. Nikad nisam imao glazbenog dara, pa sam si rekao: “Moraš biti ONAJ lik s gitarom, pa makar i u igri.”

No country for young men

Bio je jedan od prvih četvrtaka u ljetu te sjetne 2003. godine…kišilo je. Sestra se odjednom pojavila s niti po čemu posebnom cd-u, osim sitnim rukopisom napisanom rječi – MORROWIND. Noć prije nije došla doma, a vratila se ujutro s cd-om Morrowinda, to nisu stvari o kojima brat želi razmišljati, no imao sam sveti gral u ruci. Ali kukulele, moralo se ići u Bosnu po šteke. 4 sata i zaboravljenu putovnicu kasnije – Morrowind je bio u toj NEC-ovoj prži prije nego što mi je graničar rekao: “Ne može mali.” pri ulasku u zemlju ćevapa i bureka.

Svi putevi vode u Balmoru

Instalacija je protekla onako kako to one obično znaju, zamislite mačku pred peći. Nemaš posla s njom. Znam da usporedba nije nešto, ali ne pucam ovdje na Pulitzera. Oke, za tren sam bio u igri, klasično snižavanje svih postavki na najniže moguće i peri. Tako mi Odinove brade, ona glazba koja se još vrti po playlisti, izlazak iz broda, način stvaranja lika u cenzusnom uredu, prvi koraci po Seyda Neenu i rečenica koje sam se tad sjetio i koristim je u razgovoru, pa me čudno gledaju “Svi putovi vode u Balmoru”. Bio sam navučen.

Vrli novi svijet

Bilo je nešto toliko čarobno u toj igri, toliko čarobno da sam morao odigrati i njene prethodnike Arenu i Dagerfall. Morrowind nije toliko gurao priču u lice. Na raspolaganju sam imao jedan otok i stotine NPC-eva sa svojim pričama, običajima, zadatcima, intrigama. Doslovno se čovjek jednostavno mogao šetati uokolo. I tako sam krenuo naći neki bric gdje se mogla svirati gitara, lutnja, što već. Usput sam slučajno rješio glavni quest jer taj svijet Morrowinda tako lako uvuče u sebe da zna biti problem ne prepustiti mu se. Morrowind je tada za mene imao nekavi drugačiji i divlji sustav napredovanja. Nije bila stvar u dobivanju xp-a i raspodjeljivanja istih po skillovima i sl. već ono što se najviše koristilo, to je i jačalo. Lako je netko mogao odabrati da igra neku od mage klasa, ali nije bio problem ako se cijelo vrijeme držao mača. Možda nije bilo lakše za igrati, ali ipak nije bio problem, uz malo snalažjivosti sve se dalo prijeći. No time se nije zamarao moj Battlemage – Supermajstor Fantastični. Je…taj Supermajstor je vidio svijeta, prvo je švrljao malo po Balduru, pa malo po KotOR-u, u zadnje vrijeme se skiće po Dragon Ageu. Svijet ga nema. Ulavnom, u Morrowindu je većinu vremena provodio skačući po tom otoku gdje su živjeli cigani The Elder Scrolls svijeta. Neki crni elfovi… ne znam.

Mjesto za svakoga

Eventualno sam shvatio da postoje i dvije ekspanzije: Bloodmoon i Tribunal. Ova prva stavlja igrača na novi otok gdje prokleti Vikinzi cijelo vrijeme piju medovinu i pretvaraju se u vukodlake, ova druga ga vodi grad/hram zvan Mournhold gdje probleme rade neka wannabe božanstva. No i po zavšretku jedne ogromne igre i njenih dviju ekspanzija, tu nije bio kraj. Developeri su igračima dobacili još jednu kost u obliku alata kojima su oni radili igru. Tako da, što se modova tiče Morrowind je pri samom vrhu. I ne samo modovi od konjskih utrka, pecanja, preko striptiza do lightsabera i totalnih konverzija, pa i do neslužbenih ekspanzija koje su dodavale sadržaja za još jedan Morrowind. Neka pričaju ljudi što hoće, ali Oblivion mu nije ni do koljena. Sretna vremena doista.

Tko nije, ako ima takvih, neka nabavi. Pročitajte sve knjige, posjetite sve lokacije, razgovarajte sa svim NPC-evima i shvatit ćete da se niste ni okrenuli a već vam unučad skače oko holodeka. Ja nisam npr., vidio sam možda samo 80% igre jer je toliko ogromna, ali sada barem sviram gitaru, treba si odrediti prioritete. Ovo je jedna od ONIH igara i stvarno bi bila šteta propustiti je.

A ZAŠTO STE VI GAMERI?