Modern Warfare 2 nasljednik je mega uspješnog FPS-a iz 2007. koji je postavio nove standarde kako u multyplayer iskustvu tako i u kampanji za jednog igrača. Podsjetimo se što je to činilo originalni Modern Warfare zanimljivim: karakteristični i zanimljivi likovi, interesantne i raznolike lokacije, tone oružja, akcijom nabijene misije. Sve ove odlike igre su nas natjerale da prođemo cijelu kampanju nekoliko puta na različitim težinama, a poneke misije će nam ostati u sjećanju još dugo vremena, kao na primjer misija u kojoj u Rusiji morate izvršiti atentat snajperom s krova hotela. No, imala je kampanja i svoje minuse; bila je prekratka te preskriptirana.

Odmah da vam kažem: Modern Warfare 2 ima bolju kampanju nego njegov prethodnik i ona je vrhunski zapletena s onim „WOOOOW“ efektom, ali ima i jedan veliki nedostatak: ako niste odigrali prvi MW vjerojatno nećete moći povezati sve likove i događaje, a nekad ni činjenica da ste prošli prvu igru ne pomaže. Uglavnom, priča ukratko ide ovako (sve sam spoilere izostavio): svijet je u kaosu, ratuje se na sve strane, potrebno je samo malo žara i sve će eksplodirati kao bačva s barutom. Tu se pojavljuje jedan Rus zvan Makarov koji sa svojom ekipom izvodi teroristički napad sa katastrofalnim posljedicama – Rusija napada SAD. Rat je u Americi uzeo maha, a u to vrijeme specijalne jedinice traže Makarova kako bi okončali sukobe i priveli ga pravdi. Sada vam mogu još samo reći da ćete igrati iz misije u misiju na različitim stranama medalje i to je jedan od glavnih razloga zašto nećete moći MW2 „ispustiti iz ruku“. Ovu osnovnu priču krase mnoge zavjere, obrati i iznenađenja; ne bismo imali ništa protiv da vidimo ovaj scenarij na filmskom platnu – Uwe Boll molim te napusti ovu sahranu.

...za sve stalo tu je Barrett .50cal

Ok, već su nabrojane prednosti i nedostatci (minimalni) u kampanji prvog MW-a. Slične vrline i mane se nastavljaju i u MW2. Dobra stvar je što su vrline izražene, a mane kamuflirane do razine neprepoznatljivosti. Definitivno najimpresivniji aspekt SP-a je konstantna, neprekidna te savršeno balansirana akcija. Jednostavno u cijeloj igri nema niti jednog trenutka kada biste rekli „Ajde jbt kad će počet ovo“ ili „daj puna mi je kapa napucavanja više“. Iako se igra temelji na jednostavnom principu – dođi do određenog mjesta, u procesu ubij sve što se kreće i ima pušku, eventualno raznesi nešto ili oslobodi kojeg taoca u procesu, developeri su uradili genijalan posao u razbijanju monotonosti…

Naime, igra vas „baca“ s jedne strane svijeta na drugu; u pustinju, snijeg, grad, pod more, u planine, svemir, itd. Vrlo je zanimljivo biti prisiljen mijenjati tehniku igranja od lokacije do lokacije. Ako ste u snijegu, možete ostati skriveni u mećavi i prikradati se neprijateljima te ih nožem svladati. Ako ste na nekakvoj pješčanoj ravnici, onda morate pronaći zaklon na otprilike 200-300 metara od neprijatelja i gađati ga snajperom. Ukoliko se nađete u nekom naselju onda morate neprestano mijenjati lokacije, skrivati se, biti brz, neprimjetan i ubitačan u isto vrijeme.

Preskočiti na drugu stranu za vas je prava sitnica!

Za razliku od glupih shootera kojima nas današnji izdavači igara obasipaju, MW2 ima uistinu pametne neprijatelje. Bombama i potiskujućom paljbom će vas stjerati u kut, prići vam iza leđa i onda vas svladati. Ako im priđete preblizu, kundak u glavu vam je neizbježan. Konstantno mijenjaju lokacije, skrivaju se iza objekata, pucaju kroz zatvorena vrata. Često će se skriti od vas, pustiti vas da prođete i onda vas upucati s leđa.

Neke od misija baziraju se na suradnji vas i još 20-30 pripadnika vaše brigade u obrani ili napadu određenog objekta. Kada ste u takvoj misiji morate slušati naredbe koje su u stilu: “Otiđi tamo, uzmi ovo oružje, brani sjevernu stranu”, itd. Uz te misije postoje i one gdje kao pripadnih specijalnih jedinica idete sa šačicom ljudi duboko u neprijateljski teritorij kako bi uhvatili nekoga, oslobodili taoce i slično.

Prijatelju ostavi za kavu i nosi što god želiš!

Oružja u SP kampanji ima doista na bacanje – svih vrsta, veličina i primjena. Posebno je zabavno upravljati s predatorom koji će vam mnogo puta skinuti teret s leđa. Nikada niste ograničeni na jedno oružje već svugdje po podu ima razbacanog arsenala. Zabavno je i naletiti na puške koje nemate kao američki vojnik već ih pronađete kod mrtvog tijela (npr. AK 47 s ugrađenom pumpericom). Neke puške imaju dodatke kao termalnu viziju, red dot, senzor otkucaja srca, itd.

Najveća kvaliteta Call of Duty igara proizlazi iz njihovog multiplayer djela, a to je tako radi jednostavnosti i zabavnosti online igranja. Prvi Modern Warfare je podigao razinu kvalitete online napucavanja na novu razinu, a MW2 to nastoji još produljiti. Nažalost, većina gamera će nakon onog početnog hypea radi novosti u MP-u ipak odbaciti MW2 i ostati vjerni prvoj igri.

Modern Warfare 2 multiplayer je zbilja prebogat opcijama, perkovima, oružjima, tagovima itd. Nekadašnjih osnovnih 55 činova se popelo na 70, a mape su prilagođene online napucavanju i malo kad vam mogu dosaditi, a za sada ih ima ukupno 16. Klasični modovi poput CTF, DM, TDM, SD su još uvijek prisutni, a od novo dodanih je bitno napomenuti zabavni Demolition mod u kojem vam je cilj uništiti dvije lokacije na kojima su bombe. Kako ne biste odmah na početku online igranja bili zasuti raznim mogućnostima, ograničeni ste tek na šačicu njih. Napredovanjem po činovima vam se otključavaju nova oružja, pearkovi, nazivi i emblemi. Nazivi i emblemi su vrlo zanimljivi jer baš njih vaš neprijatelj vidi nakon što ga usmrtite. Treba napomenuti kako se pearkovi mogu nadograđivati u njihove pro verzije, a od novo uvedenih su najzanimljiviji copycat perk koji vam dopusti da kopirate klasu/perkove osobe koja vas je upravo ubila. Vrlo zanimljivo je da je u igru uveden i Colt .44 koji je čisti užitak za tamanjenje neprijatelja. Bitno je istaknuti Host Migration, kao jednu od rijetkih prednosti novog IWNET-a, sistem kojim se, u slučaju hostovoga napuštanja igre, ista kroz 10ak sekundi prenosi na novog najpodobnijeg hosta. Tako se ne morate brinuti da će vam partija propasti.

HOST MIGRATION u pogonu

Nažalost, MW2 multiplayer neće biti ugodno iskustvo igračima, pogotovo okorijelima MW stariješinama. Cijenjeni IW se odlučio ukinuti podršku za dedicated servere u igri te su uskratili gamere za modtoolse. Što to točno znači? Ako ste vlasnik konzole niste mnogo propustili, no ako ste vlasnik PCa to znači da je više od 50% potencijala vašeg računala ignorirano i odbačeno. MW je i dan danas jedna od najpopularnijih online pucačina baš zbog toga što ste imali opciju da prilagodite svoj server, izbacite igrače s visokim pingom, igrate mape koje želite i kreirate nove. U MW2 to je NEMOGUĆE. Vaša kompletna igra je ovisna o steamu/IWNETU, a to znači da vas mješaju s igračima kako oni žele, igrate s ogromnim pingom, često im se serveri ruše, a i morate igrati samo mape koje su oni stavili u igru. Ako vam navečer treba 5-10 min samo da započnete s igrom, ne brinite se, ništa čudno. Tračak nade ostaje u neovisnim programerima koji su uspjeli osposobiti dedicated servere za ovu igru, no sada se javlja pitanje kako će IW reagirati na to i kakve će bit posljedice za pojedince koji su se usudili usprotiviti novca žednom gigantu.

Lijepo je vidjeti da u posljednje vrijeme dosta novih igara ima kakav-takav kooperativan mod. U MW2 to je Special Ops mod koji sadrži svojih 20ak misija raspoređenih u 5 grupa. Naravno, special ops mod se može igrati i kao singleplayer, ali njegova čar je upravo u igranju misija sa svojim prijateljima. Kada pređete određenu misiju, ovisno o uspješnosti i potrebnom vremenu, dobijete „zvijezdice“ i tako otključavate teže razine misija. Special Ops nema nikakve povezanosti sa SP kampanjom, no koristi neke lokacije iz nje kao i neke iz prve igre, a misije su u stilu prelaska određenog terena neprimjećeno, obrane od valova napada neprijatelja, utrke na snowmobile-ima itd. Pitanje je što bi se sve tu moglo smisliti da postoji nekakav oblik editora istih misija?

S tehničke strane igra je dobro ispolirana; ne treba vam računalo mnogo snažnije od onoga s kojim ste igrali prvu igru i ne izgleda puno drukčije nego prvi modern warfare, ali su mape dosta otvorenije i fizika realnija. Veliku većinu objekata možete uništiti, a i modeli okružja su bogati detaljima. Efekti eksplozija, iskrenja, pucanja izgledaju predivno i time daju određenu dozu dinamičnosti igri. Ponekad zna doći do pada FPS-a kad igrate na nekim mapama prepunim protivnika, no to je i očekivano i jedva da je primjetno. U multiplayeru se vidi da je igra pisana za konzole te da su neke dodatne opcije samo nabačene za PC verzije. Šeta je što se ne može defaultno u igri otvoriti „console“ koji pripomogne u personaliziranju elemenata igre, performansa, itd.

Riot Shield - vrlo koristan u CTF modu

Modern Warfare 2 je igra godine, u to nema sumnje. Savršena SP kampanja će zadovoljiti i najzahtjevnije igrače, ali se ne može reći isto i za MP iskustvo. Ako ste okorjeli igrač prvog MW-a, velika je vjerojatnost da ćete se nekoliko dana iživljavati na MW2, ali na koncu se ipak vratiti prvoj igri. Šteta što je IW ovako razočarao PC gamere. Da su samo slušali svoju vjernu publiku, u rukama bi definitivno imali igru desetljeća.